Dedin izbor: Najbolji filmovi 2019. godine

Sedma umetnost je, pa umetnost i kao takva nije podložna objektivizaciji. Ono što gledamo ili slušamo je na kraju isključivo lični doživljaj posmatrača. Ljubav prema filmu nije sociološko istraživanje, pa se upotrebi određeni metod da bi se dobili neutralni rezulatati i svakako nije info novinarstvo – pukla vodovodna cev na Voždovcu u toliko i toliko sati, u toj i toj ulici. To su činjenice i to je objektivno. Film ili serije i emocije koje se gaje prema njima je isključivo subjektivni doživljaj.

Siguran sam da se mojih top 10 ne poklapa sa tvojih top 10, a tvojih top 10 se ne poklapa sa top 10 tvojih prijatelja. U suštini začarani krug. Tako da nema negativnih emocija ovde, niti prostora za neku debatu.

Zašto baš ovih 10 filmova? Zato što su mi najviše ostali u pamćenju, najviše su me zabavili i dotakli više nego ostali. To ne znači da su bolji od nekih kojih nema na listi. Čak postoje naslovi koje sam više ocenio nego ekipu sa liste, ali ne gajim nikakva preterana osećanja prema njima. Dakle, subjektivni osećaj.

Da ne dužim dalje, pre nego što predstavim mojih top 10 ne smem da ne pomenem i ove.

Filmska godina iza nas je bila značajno bolja nego 2018. Filmska industrija je mnogo više rizikovala, indi filmovi su bili jači nego ikad, a komercijalni su se potrudili da ne budu samo na nivou superheroja i rimejkova, mada je njih najviše bilo.

Nisu upali u mojih top 10 ali epski “The Irishman“, inventivni nastavak Isijavanja “Doctor Sleep“, emotivni “The Farewell“, satirični Jojo Rabbit, nostalgično agresivni “Once Upon a Time in Hollywood“, drugarski “Ford V Ferrari“, melanholični “Portrait of a Lady on Fire” i religijsko otrežnjujući “The Two Popes” su bili odlično potrošeno vreme ove godine. Nasmejali su me, rastužili, učinili napetim, neki pomalo iznervirali, ali su bili dobro parče filmskog neba 2019. godine.

I sad njihovo veličnastvo top 10

10 Klaus

Foto: Netflix

Postoji jedno specijalno mesto u mom srcu koje čuvam za animirane filmove. Ne bude upražnjeno svake godine, ali Netflix-ov “Klaus” o razmaženom sinu direktora pošte Džesperu koji je poslat za kaznu na krajnji sever zemlje – ostrvce Smirnsburg činio mi je nasmejanim od prve do poslednje sekunde. Od komično neprijateljske atmosfere na ledenom parčetu zemlje, pa do primarne emocije da budemo voljeni i prihvaćeni, iako izgledamo razgoropađeno, “Klaus” nije izneverio. Činio je da se sve više smejem i da sve više volim priču o razmaženom poštaru, đavoljem selu i usamljeniku koji pravi igračke na obodu ostrva.

9 Midsommar

Foto: A24

Ooooo Midsommar i ja se nismo voleli. Zapravo ja sam odbijao ljubav koju je reditelj Ari Aster uporno pokušao da mi pruži. Folkolorno-alegorijska priča o raskidu, tugovanju i konačnoj sebičnoj ljubavi prema sebi je božanstveno parče kinematografije. Zaslepljujuće prelepa fotografija, kadrovi, gluma Florens Pju i antikatarzično finale je na moje srce leglo tek posle drugog gledanja. Tragična priča o tragičnom životu Deni i njenoj patološkoj vezi sa sebičnjakom dobija krvavo bajkoviti epilog. I u drugom krugu radovao sam se njenom zadovoljstvu u pomalo sadističkom finalu.

8 I m Mother

Foto: Netflix

Đavo je u detaljima, barem kad je u pitanju “I m Mother“. Znam da se mnogima nije dopao, ali postapokaliptični svet u kojem je Majka robot, a ljudsko biće njen pokusni kunić je šlagvort na svet kakav poznajemo. Neotesano bahta ljudska vrsta koja je u svojoj sebičnosti spremna da sama sebi dođe glave, a potom je zameni veštačka inteligancija koja je zlokobnija od samog čoveka je začarani krug pakla civilizacije.

7 Luce

Foto: NEON

Roditelj bi učinio sve za svoje dete, zar ne? Naročito ako ga jako želi, a nije mogao da ga dobije. “Luce” je sve što su njegovi roditelji želeli da bude. Uspešan, vispren, obrazovan, učtiv, ali za iza svega se krije nešto drugo ili je njegova profesorka samo bacila nepotreban pik na njega. Porodična drama triler je neprijatna kao oštrica noža koja je uperena prema gledaocu jer do samog kraja je pitanje – ko je monstrum? Lus? Roditelji? Društvo? Nastavnica? Škola? Ko je zla jetrva ove priče?

6 Knives Out

Foto: Lionsgate

Nema ništa bolje od stare dobre misterije sa obrtom koji nije očekivan i vodi narativ u nekom nepoznatom smeru. Takav je Knives Out. Filma Rajana Džonsona o porodici Trombi i samoubistvu patrijarhata počinje kao misterija Agate Kristi. Neko je želeo da se dokopa novčanica matore drtine. Živopisni likovi koji se makljaju rukama i nogama oko testamenta dok im sudbinu kroji neko drugi je zlokobno zabavna.

5 Joker

Foto: Warner Bros. Pictures

Joker nije na prvom mestu i molim vas nemojte da me streljate. Pošto bolest nije sve što boli, pitajte Artura Fleka, posle drugog gledanja filma emocije nisu bile toliko jake prema filmu Toda Filipsa kao prvi put. Da, priča o surovosti društva i ignorisanju problema ima svoj emotivni pečat, kao i gluma Hoakina Finiksa. Ali, da se ne lažemo, da nije bilo njegove glume, film i ne bi bio toliko dobar. Nekoliko interesantnih tema je pokrenuto, ali nisu sve najsrećnije rešene, naročito političko-društvena konotacija. Personalna i mentalna vizura je tu, ali ako mene neko pita, fali još malo da bi to bilo to.

4 Ready or Not

Ako merim nivo zabave, Ready or Not je po mom ukusu zaslužio prvo mesto, ali neki su bili bolji u drugim sferama od njega, pa bi bilo nepravedno da je na višoj poziciji. Crnokomični horor triler o nesrećnoj mladi koju porodica La Domas želi da likvidira od dobro poznate igre mačke i miša odlazi u domen takve šizofrenije da me je finale ostavilo na patosu. Ako pričamo o obrtu, ovo je najjaći obrt godine.

3 Marriage Story

Foto: Netflix

Bilo mi je teško, želeo sam da izlupam šamare Čarliju i Nikol u procesu razvoda, bilo mi je drago što je svako od njih pronašao svoju sreću i nikad nisam prežalio što jedno drugom nisu sve rekli. Dakle, priča o razvodu u “Marriage Story” je pogodila sve emotivne tačke koje treba da pogodi i više od toga jer je Noa Baumbak dao novom dobu, novi “Kramer VS Kramer”. Šta ćeš više od moderne kinematografije.

2 Parasite

Foto: CJ Entertainment / Neon

Parasite” će ostati školski primer kako treba napraviti narativ o klasnoj segregaciji, a da pritom ne udavi gledaoca društvno-političkim teoretisanjem. Univerzalna problematika sa kojom može da se identifikuje bilo koji gledalac u bilo kojem delu sveta je komična, tragična i kad to želi toliko bolno crna da sudbina porodice Ki-teak najbolje opisuje rečenica koju izgovara matrijarhat: “I ja kad bih sve ovo imala, bila bih dobra”. Pa, je pitanje – da li biste zaista bili bolji čovek da ste finansijski sigurniji ili biste bili dobri, ali ipak sebični kao bogataši Park?

1 Lighthouse

Foto: A24

Biće mi potrebno neko vreme da prežalim što će sezona nagrada potpuno da preskoči film Roberta Egarsa “The Lighthouse“. Kompleksna priča o čuvarima svetionika je mnogo više od analize usamljenosti, egzistancijalne krize i sakrivanja prave prirode. Elementi grčke mitologije, vizuelno pripovedanje i glumačke bravure Dafoa i Patinsona su krem a la krem savremenog filma. Film koji mi je još uvek progoni i znam mu svaki kadar.

Najčitanije

Pročitaj još