Film “Parasite”: Najbolji ove godine

Dva dominatna motiva u poslednjem filmu korejskog reditelja Bong Džun Hoa “Parasite” su odraz u ogledalu savremenog društva. Vodeću parolu filma izgovara matrijarhat porodice Ki-teak na novom poslu kućepaziteljke bogate porodice Park: “I ja kad bih sve ovo imala, bila bih dobra“. Prateći motiv je u direktnoj vezi sa prethodnom izjavom, ali je ovog puta izgovara patrijarhat porodice Ki-teak: “Ako praviš planove, život neće ispasti onako kako si planirao“. Sigurno da niko nije planirao niti želeo da se rodi kao pripadnik ekonomske i društvene margine, ali da li bi bio bolji ili gori da ima sve što je poželeo?

Rad reditelja Bong Džun Hoa počiva na rastućoj klasnoj segregaciji. Kao i u prethodnom filmu “Snowpiercer” zantiželjni Korejac nije pretenciozan u svojoj želji da pokaže kako ekonomska lestvica društva funkcioniše, i kako žive oni koji su na dnu i oni koji su na vrhu. Mnogo više je zainteresovan da pokrene razgovor na zadatu temu intrigantnim naratorskim sposobnostima. “Parasite” kao i “Snowpiercer” buntovnu prirodu zbog segregiranja visoke i niže klase predstavlja u vidu pobune. U vozu okruženom ledenom nemani vlada agresivna borba do krvi kako bi se stiglo do prvog vagona rezervisanog za povlašćene, dok sa druge strane u suterenu južnokorejske zgrade vlada manipulativna, gotovo sociopatska igra, do milionske vile u drugom kraju grada. Ovi poslednji u vozu i ovi poslednji na najnižem spratu ne mogu da budu dobri jer nemaju ono što žele, a planiraju da im bude bolje. 

Ako bi “Parasite” bio bajka i ako bi trebalo da ga predstavim tako onda bi priča počela – nekada davno bile su dve porodice. Jedna je bila siromašna, druga je bila bogata. Ali, siromašna više nije želela da živi kao otpadak društva, pa se preselila kod bogate, a da to oni nisu ni znali. Teško bi bilo reći da su živeli srećno do kraja života. Teško je reći da su živeli dugo, ali barem jedno vreme bili su u miru. 

Foto: CJ Entertainment / Neon

U manje bajkovitoj verziji porodica Ki-teak zahvaljujući fotošop veštinama ćerke, šarmu sina i snalažljivosti na kvarnjaka je sebi obezbedila prihode. Prvo se sin zaposlio kod bogate porodice Park kao profesor engleskog, a onda je uvalio sestru kao tutora za sina Parkovih, pa je sestra oca kao vozača, a otac majku kao kućepaziteljku. Kako bi plan funkcionisao, lagali su da se ne poznaju, preporučivali su jedni druge, ali da bi smestili svoje zadnjice u luksuznu vilu morali su jednog po jednog zaposlenog da eliminišu. 

Ali, jednog dana kada gazde nisu bile tu nešto se desilo. Desilo se nešto što će “Parasite” obrnuti naglavčke žanrovski, od crne komedije do tragedije i životnog horora. 


Blago Dedi, pročitaj i ⇓

Najbolji filmovi 2019. godine po oceni kritičara – za sada


Zebnja da podmukli plan Ki-teak-ovih neće uspeti u očima posmatrača postaje igra u kojoj sudi, osuđuje i presuđuje članovima dve porodice. Parkovi ni po čemu nisu loši. Snobovi jesu, a pa koji to bogataši nisu, ali kao što reče matrijarhat Ki-teak-ovih: “I ja da imam sve ovo, bila bih dobra”. Čime “Parasite” dovodi u pitanje etiku ljudi iz dve klase. Da li se finoća prirodno usadi sa lagodnim životom, a očaj i gramzivost sa nemaštinom?

Bong Džun Ho kao pravi rediteljski podlac sat vremena filma vozi na krilima crno-komične životne priče siromaha koji mudro osvajaju teren za bolji život. Tonski kontrast u drugoj polovini koji otkriva pravu prirodu i kičmu filma je daleko mračniji i šokantniji. 

Šokantno? Teška reč, ali iz udobnosti doma u kojem ne šetaju štetočine, ima šta da se jede i popije je nezamislivo da se desi ono što će se desiti u “Parasite”. 

Foto: CJ Entertainment / Neon

Ova vedra, oblačna, pa opet vedra i na kraju grimizna priča je odlična zahvaljujući scenariskoj inteligenciji Džuna Hoa, koji pametno koristi crteže najmlađeg sina Parkovih u prvoj polovini filma. Naime, majka se hvali kako rad njenog deteta je izraz genijalnosti jer podseća na rad Baskije, koji se, gle čuda, u svom radu bavio večitim sukobu bogatih i siromašnih.  

Đavolji detalji u kadriranju i vizuelnom načinu pripovedanja govore još mnogo priča – o ljudskosti, dostojanstvu, imati pa nemati, nemati pa imati i nikad nemati ništa. 

Posvećenost detaljima, veoma važnoj priči za savremenu civilizaciju i izuzetno duhovit i pametan scenario čini “Parasite” najboljim filmom ove godine jer ima samo jedno pitanje – da li biste i vi bili dobri da imate sve ovo ili biste bili loši da nemate ništa?

Najčitanije

Pročitaj još

"Parasite" je pametna priča ispričana na još pametniji način o dve porodice koje nijednog trena zaista ne vide jedna drugu, iako su zajedno na istom prostoru, ali sa drugačijim mukama. Film "Parasite": Najbolji ove godine