“Midsommar”: Hoćeš da ga mrziš, a ne možeš, hoćeš da ga voliš, ali teško ti je

Osećam veliko poštovanje prema kreativnom umu Arija Astera (reditelj i scenarista), ali i neobuzdanu mržnju. Ostavio me je negde na pola puta sa debitantskim filmom “Hereditary“. Na tom prvom dejtu navlačio me je, boga mi i zavlačio, svojim slatkim pričama i obećanjima, a onda čim smo zašli iza ugla šutnuo me je u glavu, gurnuo u jarak i ostavio me da ležim nepomično dok me sa psihotičnim kezom zakopavao crnom zemljom sa lopatom u ruci. Ovaj drugi dejt koji nosi nazvi “Midsommar” je vrlo slično prošao, manje bolno nego prvog puta jer znam šta mi je govedo spremilo. Osećao sam manju dozu negativnih osećanja, ali kao i u prvom slučaju želeo sam da dobijem još – još priče, još detalja, još magije, još pretencioznog ludila. Ari Aster, kao i Kventin Tarantino, jasno se drži svog stava – baš me zabole šta ti hoćeš, ovo je moja priča i ispričaću je kako ja hoću i kako sam je ja zamislio. Kao i svaki samozaljubljeni narator ne mari preterano da li će ga neko slušati.

Midsommar” je film o raskidu, da se razumemo. Trejler možete da okačite mačku o rep jer je marketing kampanja, kao i u slučaju “Hereditary“, neutemeljno osmišljena da se događaji kojima ćete svedočiti predstave kao horor žanr. Nekoliko grotesknih i vrlo uznemirujućih scena drugi film Arija Astera ne čine filmom strave i užasa, iako je život glavne junakinje Deni apsolutni horor. “Midsommar” sa elementima alegorije, folklora i bajki koje nisu baš za decu je kao telo prepuno svežih ožiljaka koji traže osvetu – milo za drago i sve po spisku. Ari Aster dotiče mnogo tema – neuspelu emotivnu vezu koja nikako da pukne, iako su šavovi odavno se olindrali, porodičnu tragediju koja se ne prevazilazi od danas do sutra i faze tugovanja sa neizbežnim katarzičnim epilogom. 

Šašavi Ari ne ostavlja mnogo prostora za razmišljanje jar ako dobro gledate i ako se investirate u ono što je pred vama videćete vrlo jasne znakove pored puta, ilustracije i prećutne naznake kuda vodi odnos Deni i Kristijana. 

Foto: A24

Prva scena (priložen kadar) je samo uvod u psihodeličan tok događaja. Ako vidite ono što ja vidim, onda znate da ništa neće izaći na dobro. Deni i Kristijan su na korak od raskida. Ona se još uvek očajnički drži za njega jer joj pruža utehu i spas od lanaca koji je vezuju za bipolarnu sestru i roditelje koji ne mogu da izađe na kraj sa njom. On je već odavno umoran o deficita akcije u spavaćoj sobi i grupe drugara koji ga podstiču da se otarasi lujke i otrese prvu ženu koja mu padne pod ruku. 

Bolna scena za gledanje prati razgovor preko telefona vidno uznemirene Deni kojoj treba podrška jer joj sestra šalje mejlove sa neobičnim sadržajem i naduvanog Kristijana koji bi najradnije da spusti slušalicu, ali ga krize savest. Plaši se da se ne pokaje ako je šutne, plaši se šta će sa sobom jer ni on sam ne zna da li će naći bolje ili gore nakon što izgovori čuveno – ovo više ne ide. 


Blago Dedi, pročitaj i ⇓

“Once Upon a Time in Hollywood”: Ima sve elemente koje publika ne podnosti


Savest narasta kao kvasac kad Denina sestra ubije svoje roditelje i sebe, i ostavi neopisivu bol u životu devojke kojoj više ništa nije preostalo osim veze koja ne funkcioniše. Kristijan sprema šturu sa drugarima u Švedsku, ali i pored negodovanja većine da povede sa sobom devojku smaračicu sa mrtvim roditeljima i sestrom u crnom koferu, osim jednog ortaka, Pelija, Deni će, na njihovu žalost, ipak biti njihov rezervni točak. 

Foto: A24

Naime, Peli želi da drugare upozna sa svojom porodicom koja ga je primila u zagrljaj nakon što su njegovi poginuli u detinjstvu. Komuna u Švedskoj kojoj je jako stalo do tradicije i običaja prima grupu Amerikanaca usred proslave Midsommar-a, svečanost veličanja sredine leta, ali baš u trenutku kad spremaju nekoliko ceremonija koje nisu nimalo prijatne za gledanje. 

Deni na ivici nervnog sloma, Kristijan koji ne zna šta će sa sobom i životom, i još nekoliko izgubljenih duša skupo će platiti provod sa Pelijevom porodicom koja voli da pije, igra, jede i drži se starih i vrlo bizarnih običaja. 

Ari Aster inspirisan folklornim pričama, neki od rituala su se zaista upražnjavali u Švedskoj, događaje na festivalu “Midsommar” pretvara u jako gadan trip koji ne može da se otrese sa ramena. Sunce koje ne zalazi do 10 uveče, a možda čak i kasnije, divlja priroda i divlji zakoni su potpuni kontrast sa pričom koja je mogla da se odigrava u mrklom mraku. 

What Is Happening Whats Going On GIF by A24 - Find & Share on GIPHY
Svi će se zapitati – Šta se ovde događa?

Neprestani osećaj klaustrofobije, iako se sve događa na otvorenom prostoru sa šarenim cvećem i sunčevim zracima postaje teren za vrlo bizarne igrarije koje se kako vreme odmiče sve više i više otimaju kontroli. 

Fantastična gluma, naročito Florens Pju (Deni), scenografija i kadrovi od kojih ide voda na usta su atmosferska desetka za “Midsommar”. Mudro igranje empatijom gledaoca koji ne može da mrzi Kristijana, niti da preterano voli Deni, jer su oboje oštećene ličnosti, dodatno podgreva stvari na velikom platnu. Ali, onda dolazi treći čin filma. 

Reditelj i scenarista Ari Aster u svojoj pretencioznoj nameri emocije bolnog raskida i porodične tragedije oblikuje u vidu bizarne folklorne priče sa očiglednom inspiraciju filmom “The Wicker Man”. U “Midsommar-u” nema H od horora, ni N od napetosti, već samo povremeni šokovi i neverovatan osećaj nelagode. 

Scared Is It Scary GIF by A24 - Find & Share on GIPHY
Ne, nije strašan!

Koliko god da radnja postane apstraktna na svoju sreću ima veoma izražen emotivan udarac. Međutim, ostaje toliko stvari da pluta u vazduhu, naročito sporednih priča koje su ničim izazvano prekinute, a koje bi događaje u finalu i tokom trajanja filma začinile letnju čorbu.

“Midsommar” zbog svoje art-house realizacije i pripovedanja će se svideti jako maloj grupi ljudi. Ostatak će videti samo neku glupu priču o momku i devojci čija veza propada, a onda stvari preuzima neka vrsta kulta. 

Ogromna koska filma je to što su najzanimljiviji elementi izrezbareni na zidovima, nedorečeni, urađeni u prolazu i koriste se samo kao alat za finalni ishod. 

Gasp Omg GIF by A24 - Find & Share on GIPHY
Jedna od najšokantnijih scena

“Midsommar” je daleko do lošeg filma, ali isto tako daleko od odličnog. Ari Aster nije loš scenarista, kao reditelj je sjajan, samo ima dobre ideje koje najčešće se gledaju sa podignutom obrvom i negodovanjem. Možda jednog dana uspe da pomiri svoje kreativno ludilo i način pripovedanja, za sada je samo lik na dejtu koji ima dobar start, a onda izvadi lopatu sa namerom da te zakopa… i ubije u pojam.

Najčitanije

Pročitaj još

"Midsommar" je surova bajka o raskidu. Folklorni elementi i bizarni rituali su samo pokrov za emotivnu bol koja je u koštanoj srži priče. "Midsommar": Hoćeš da ga mrziš, a ne možeš, hoćeš da ga voliš, ali teško ti je