Film

Film “Leave the World Behind” recenzija: Prokleto mrzim ljude

"Jebeno mrzim ljude". Zaključna rečenica uvodnog monologa Amande Sendford (Džulija Roberts) je savršeno precizno zakucani ekser u mrtvačkom sanduku prepunog razočaranja i ogorčenosti na ljudski rod. Ti mali sebični i emotivno manipulativni smrtnici šetaju ovom zemljom sa uverenjem da je njihovo postojanje bogom danom, kao da će ih se neko sećati kada legnu u crnu kutiju koju su izgradili svojim pohlepnim životima. Amandi je...

Film “Killers of the Flower Moon” recenzija: Vredan svake proklete minute

Istorija kao takva nije uvek pouzdan narator kome treba slepo verovati jer oni koji bi iz prve ruke rekli šta se zaista dogodilo, prokleti su na večno ćutanje. Interperetacija priče iz prošlosti ili u još pogubnijoj varijatni, tragična, ali našminkana prikaza narativnog leša sa kojeg treba skrenuti pogled, briše tragove očajnika koji su poslednjim trzajima snage želeli barem naprslim noktom da ostave ožiljak svoje...

Film “The Holdovers” recenzija: Usamljen, napušten i tuga tri najbolja druga

Samoća može biti precenjena ili potcenjena, ali nikuda ne odlazi. Kao nevoljeni gost koji predugo ostaje ili ne želi da ode svojoj kući, voli...

Film “May December” recenzija: Ako otme sve žive Oskare da se niko ne iznenadi

Reditelj Tod Hejns u intervjuu za LetterBoxd naveo je šest filmova kao inspiraciju za njegovo poslednje ostvarenje "May December". Na listi su "Persona", "Sunset...

“Are You There God? It’s Me, Margaret” recenzija: Film koji može da produži život

Bože, ja sam, Milorad. Ako bih mogao da dobijem veći stan i 100.000 evra, što bi rešilo sve potencijalne probleme, bio bih ti jako...

Film “Oppenheimer” recenzija: Kandidat za Oskara koji može da pokupi sve nagrade

U analizi o filmu "Barbie", iako žanrovski i stilski neuporediv sa poslednjim ostvarenjem Kristofera Nolana, početna i centralna ideja teksta je koncept igre. Koliko...

Film “Barbie” recenzija: Barbi je odlučila da umre

U procesu odrastanja prerastemo igračke jer mi smo veliki, odrasli i zreli ljudi. U novom životnom poretku "mnogo smo ozbiljni" nema mesta, barem tako...

“Speak No Evil” recenzija: Film koji mi je ostavio doživotne traume

Kada je poslednji kadar filma "Speak No Evil", danskog reditelja i scenariste Kristijana Tafdrupa, potonuo u mrak i ostavio me socijalno anksioznog, bespomoćnog, napetog...

“The Banshees of Inisherin” recenzija: Film o kojem se razmišlja danima i od kojeg podilazi jeza

Ljudi se ne menjaju. Prilike se pružaju i oduzimaju, okolnosti postaju bolje ili gore, godine prolaze sporije i brže, ali ljudi uvek ostaju isti....

“The Pale Blue Eye” recenzija: Šta uopšte Kristijan Bejl radi ovde?

Cilj gotskog horora nije da prepadne, niti da ostavi doživotne traume, već da obgrli osećajem zebnje, nelagode, neizvesnosti i tragedije. Možda najblistaviji savremeni primer...

Film “Barbarian” recenzija: Prvo me je istraumirao, a onda naterao da se smejem ko budala

U ovom periodu godine kada se noć prerano navlači na prozore, a zora nikako da svane, nije zgoreg da obnovimo dobro poznato gradivo. Pod...

Film “Prey” recenzija: Rodi me majko srećnog, pa me baci Predatoru

Minimalističke filmske tendencije neretko su dobro ciljani udarac u pleksus publike umorne od megalomanskih ideja i obećanja. Scenarijski, atmosferski i vizuelni minimalizam, barem iz...

“Thor: Love and Thunder” recenzija: Dobro je, moglo je biti mnogo gore

Na svakoj slavi uvek ima onaj jedan gost koji je zadužen za komični predah posle teških političkih i ekonomskih tema. Prvi put kad se...

“The Black Phone” recenzija: Film koji bi bio ogroman hit da je Netflixu, ali je u bioskopu

Talas glorifikacije nostalgije prevazilazi koncept nove renesanse lepih prošlih uspomena. Više nalikuje idealizaciji normi, vrednosti, estetike i načina života iz ne baš tako davne...