Da li je išta vredela treća sezona “The Handmaid’s Tale”?

“The Handmaid’s Tale” sad već ulazi u televizijsku istoriju kao omraženo mazohističko kažnjavanje gledalaca u 13 činova. Kultorološki je usađeno da broj 13 sa sobom nosi tugu, čemer i jad. Takav je život naše večito izbečene junakinje sa suzom u oku koja nikako da kane u toku 13 epizoda. To što je Gilead životni pakao za fiktivne likove u skorijoj distopijskoj budućnosti, to ne znači da i mi moramo to da trpimo, mada sami smo pristali da nas kazne, dakle mazohizam. Empatisali smo se Džun u teokratskoj tvorevini u prvoj sezoni “The Handmaid’s Tale”, želeli smo da joj nalupamo šamare u drugoj sezoni, a u trećoj smo molili boga “Under his eye” da se konačno nešto desi – umri ili izađi više iz prokletog levka. Još uvek se vrti naša tragična junakinja u najširem delu levka, ali čini se da joj crvena odora konačno ulazi u onaj uski deo i da ćemo se uskoro oprostiti.

Treća sezona “The Handmaid’s Tale” je daleko karakterno i narativno uspešnija nego prethodna. Sistemski problem, otkako je priča sa stranica knjige autorke Margaret Atvud pošla putem mašte scenariste Brusa Milera, je rediteljsko hvalisanje.

Serija je najčešće koristila impresivne kadrove zarad vizuelnog uticaja na gledoca nego zarad priče. Ničim izazvano usred treće sezone se pojavljuje novi vid kažnjavanja izdajnika kada sluškinje vuku konopce u obliku geometrijskog tela, da bi tela pobunjenika izgubila tlo pod nogama i ostala da vise na konopcu. Srećom, ovaj put Brus Miler nije preterano divljao sa maštom kao u drugoj sezoni koja je strahovito ispaštala na tempu radnje koja se vukla kao ofucani papudžijski mačak usred pustinje u nadi da će naći kap vode.


Blago Dedi, pročitaj i ⇓

Sad končano znamo ko je tetka Lidija


Zapravo, treća sezona je trebalo da bude druga jer druga ničemu nije služila. Mileru i ekipi je bila potrebna jedna cela godina da bi napravili podlogu za pucanje sistema Gileada i uvođenje lika komandanta Lorensa. Pošto svako društvo puca iznutra, pre nego što joj halapljivi pipici svenu, tako je i Gileadu bila potrebna osvetnička priča koja će urušiti sistem zahvaljujući krhotinama u samom srcu ideje da se napravi ozloglašeno mesto.

Konačno smo dobili uvid u pozadinsku priču tetke Lidije, ujedno jedna od boljih epizoda u trećoj sezoni, trenutak zadovoljstva za hapšenje Voterfordovih i naša junakinja je bila na moralnom testu pred samo finale. Zanimljivo igranje na ivici noža heroj – antiheroj je od Džun konačno napravilo ono što je i bila u prvoj sezoni – cinična neposlušna buntovnica koja je misli sprovela u delo.

Foto: Hulu

Odurni potezi kao što je puštanje niz vodu Lorensove mentalno neuravnotežene supruge, žrtvovanje drugih zarad sebičnih potreba i generalno veličanje Makijavelističke ideje: “Cilj opravdava sredstvo” dobili smo više nego dovoljan broj pristojnih minuta za gledanje i sumnju da je naša junakinja u svojoj srži antiheroj.

Finale kao finale je još jednom ostavilo Džun u Gileadu, ovo nije bio šok, jer treba još stvari počistiti pre odlaska, ali ostaje interesantnog prljavog veša za budućnost. Suđenje Sereni, dvoličnom đubretu, njenom lešinarskom mužu i koliko još izdajnika šeta Gileadom koji se mogu iskoristiti za više dobro.

Iako je traganje Džun tokom treće sezone za protivnicima sistema trajalo 13 nepotrebnih epizoda jer je sve moglo kraće i efektivnije na kraju se manje-više isplatilo zbog odličnog emotivnog utiska u poslednjim minutima koji i jesu koštana srž čitave serije.


Blago Dedi, pročitaj i ⇓

Nove serije koje izlaze u avgustu

10 serija da preživite predosadno leto 


“The Handmaid’s Tale” još uvek pati od karakternih odskakanja, čudnog ponašanja likova koji najčešće nisu konzistentni, problemi sa Gileadom i njenim zagovornicima koji se kreću od ekstremne surovosti, pa do ničim izazvane tolerantnosti prema vickastom ponašanju sluškinja, i za sve ove probleme i mnoge druge kriv je Brus Miler.

Negde se nazire da nije siguran kako će da završi ovu grčku tragediju od života naše omiljene sluškinje, ali ako odluči da je završi u naredne dve sezone, jer sve preko toga bi bila stvarno kazna božija “Under his eye”, “The Handmaid’s Tale” se na kraju možda i izvuče kao serija koja je klizala kao Bambi na ledu i uspela da poentira. Svako dalje odlaganje i razvlačenje žvake naracije će napraviti gomilu problema jer u ovoj seriji nema baš toliko materijala da bi se davila u plitkoj vodi. Svi fazoni i fore su ispucani – sad je vreme da se ova osvetnička fantazija završi kako god – dobro ili loše po Džun, ali budite milostivi jer publika zaslužuje posle ovoliko muke pristojan kraj, kao što je pristojna treća sezona. Kvalitet prve nikad nećemo dobiti i pomirili smo se sa tim.

“Blessed be the fruit”

Najčitanije

Pročitaj još

Kraj treće sezone "The Handmaid's Tale" je za razliku od finala druge sezone emocija u malim bocama. Tad je i najbolja "Služavkina priča", odnosno kad je nabijena emocijama prezira, straha i ljubavi. I dok neosporno iritira večito tragična ciklična sudbina Džun, barem više nije u najširem delu levka. Izgleda da se na sreću ili žalost približava onom uskom delu i konačnom izlazu. Mada sve više i više se čini da Džun nikad neće videti svet van Gileada, ali će uraditi sve za njega. Da li je išta vredela treća sezona "The Handmaid's Tale"?