Kraj druge sezone “Handmaid’s tale” samo će da vas iznervira

Prvi ozbiljan znak za uzbunu bila je izjava Randi Frira, glavnog čoveka striming servisa Hulu, za “Guardian” koji je istakao da “Handmaid’s Tale bez problema može da se emituje 10 sezona“. Poslednja epizoda druge sezone jasno stavlja do znanja da će se gledaoci daviti u mizogenom teokratskom društvu narednih šest godina minimum, ako ne i više.

Druga sezona “Handmaid’s Tale” u jednoj stvari je bila veoma uspešna – testiranju strpljenja publike. Gotovo je neverovatno da je posle vrlo uspešne prve sezone kreator serije Brus Miler u saradnji sa autorkom istoimenog romana Margaret Atvud ponudio tako malo publici. U stilu Ivice i Marice koji bacaju mrvice hleba kroz šumu kako bi našli put do kuće, Miler je bacao sitne komade priče koji su se beskonačno razvlačili da bismo dobili finale koje je šamarčina iz lakta.

Priče u drugoj sezoni gotovo da nije ni bilo. Ista postavka, iste muke glavnih junaka i beskonačni vrtlog u kojem se nalazi Džun. Pruženo joj je barem pet prilika za bekstvo iz Gilijada, ali su je autori serije svaki put namerno vraćali natrag u dom Voterforda kako bi trpela još gore muke. I taman kad smo pomislili na kraju poslednje epizode da će konačno pobeći iz ličnog horora, a serija u sledećoj sezoni okrenuti narativ naglavačke i pružiti nešto novo – Ne! Džun predaje dete svojoj koleginci Emili uz patetični pozdrav: “Zove se Nikol. Čuvaj je” i vraća se ponovo u Gilijad da je maltretiraju. 

Foto: Hulu

Radnja je tokom čitave sezone bila tanka kao papir. Radovali smo narativu koji prati Kolonije, ali na kraju se ispostavilo da je ovo bio najdosadniji i najbesmisleniji deo priče koji nije doprineo ništa u građenju celokupne fašistčke slike Gilijada. Misterija koja je okruživala Kolonije je na kraju trebalo da ostane samo to – misterija. Nepoznato mesto iz kojeg se niko nije vratio živ, kako je opisala Atvud u romanu.

Radnja je kiksnula u pokušajima da pruži bilo kakav smisao Lukasu (suprug od Džun) i Mojri koji su pobegli u Kanadu. Emotivne Mojrine zavrzlame u vidu flešbekova su samo produžavali minutažu i delovali kao nasilno ubačeni segmenti samo da bi se gledaoci podsetili da njen lik postoji. Suprug od Džun i dalje je najgore modeliran lik u seriji koji se na momente ponaša kao da mu žena nije seksualna robinja u drugoj zemlji, a potom pada u trans na najsitnije detalje u vezi Gilijada.

Foto: Hulu

Druga sezona je potencirala na silovanju, fizičkom zlostavljanju, sadizmu, mizoginiji, žrtvama društva i servirala samo crnilo. Posle nekoliko epizoda se potpuno naviknete na užas koji gledate i umesto šok vrednosti serije sve počinje da liči na priču o pastiru koji loži celo selo da je među ovcama vuk, ali posle petog puta više mu niko ne veruje da je vuk zaista tu i pastira proguta mrak. 

Ogroman trud oko karakterizacije likova se nažalost odbio o glavu kreatorima. Vrlo jasno definisani likovi – njihovi porivi i želje dobili su neobične promene u drugoj sezoni. Ofred ili Džun je proživela najveća emotivna odskakanja i radikalne odluke koje su se menjale iz epizode u epizodu što je rezultiralo potpunom neuverljivošću lika. Od potpune apatije, preko buntovništa, pa do empatije za svoje mučitelje Džun je postala samo lik koji ima krupan kadar tokom čitave sezone bez jasne ideje ko je i šta je. Mada, Elizabet Mos je dala sve do sebe da unese život svojoj junakinji, ali odluke scenarista su bile pogrešne.

Foto: Hulu

Najveća negativka tetka Lidija je najbolji pokazatelj koliko je scenario bio loš. Posle 23 epizode nema ni traga o njenoj prošlosti. Ostala je samo jednodimenzionalni lik koji je odličan samo zbog glume En Daud.

Najviše je pretrpela narativna dinamika. Serije je postala prespora sa barem pet epizoda u kojima se ništa nije desilo. Epizoda sa Džun u hangaru, u napuštenoj kući gde je srela svoju ćerku, epizode sa Emili u centru i vraćanjem u život ćerke jedne od sluškinja mogu slobodno da se preskoče jer ništa ne doprinose – ni na polju radnje, ni na polju likova. Pa, čak epizoda sa bombaškim napadom služavke je isparila u tankom vazduhu jer nije dat neki prevelik značaj ovom događaju.

Foto: Hulu

Pa, šta je onda valjalo?

Lik Serene Voterford je bio najbolje konstruisan i najjasniji tokom čitavog trajanja serije. Moralne dileme i sukob između očekivanja Gilijada i njenih povremenih kriza su pokazatelj da ako neko želi da se potrudi oko nekog lika rezultati su odlični.

Prve dve epizode, kao i poslednja su bile vrlo dobro formulisane i zamišljene, ako zanemarimo katastrofalnu odluku scenarista o poslednjoj sceni u drugoj sezoni.

“Handmaid’s Tale” je ponudio najbolje kadrove koje je videla televizija i koji istinu za volju su povremeno delovali kao hvalisanje reditelja šta može da uradi, ali svejedno su bili efektni i vrlo upečatljivi.

Foto: Hulu

Na kraju druga sezona je razlupana kao prvi vagon nakon sletanja voza sa šina. Kraj ne obećava i što je najgore ne daje nijedan povod da se serija prati dalje. Možda grešim, ali bojim se da izjava Randi Frira je istina – Handmaid’s Tale će trajati 10 sezona i već nas uveliko počinje da boli uvo šta će se desiti – a, ovo je loš znak.

Pročitaj i:

Najbolje serije 2018. godine – za sada

Serije koje smo nepravedno iskulirali u poslednjih 10 godina

Najčitanije

Pročitaj još