Napomena: Četiri epizode od ukupno osam prve sezone “His Dark Materials” dobijene su ljubaznošću televizije HBO pre zvanične premijere. “His Dark Materials” debitovaće 5. novembra.
Može da prođe još jedan čitav vek, ali moja glavudža iz sećanja nikad neće izbrisati uvodne špice za tri serije. Hipnotišuću najavu za prvu sezonu “The Leftovers”, uznemirujuću za “Westworld” i pobedonosnu za “Game of Thrones“. Svetom trojstvu uvodnih špica moj mozak je pridodao i “His Dark Materials” (kad vidite biće vam jasno). Psihodelično vizuelno iskustvo praćeno orkestarskom galamom dobuje ispod kože i hajpuje sive ćelije do tačke ključanja. Ako se uvede nagrada za uvodnu špicu ove godine predajte je televizijskoj adaptaciji romana Filipa Pulmana “His Dark Materials”. Ali, nije serija minut i nekoliko sekundi uzbuđenja.
“Njegova mračna tkanja” Filipa Pulmana je toliko voljeno književno čedo da besna raja koja se kune u reči na papiru ne želi ništa manje osim savršenstva u njegovoj adaptaciji. Prvi pokušaj 2007. godine tresnuo je tako jako glavom o zid da reditelj Kris Vejc i dalje nosi kragnu. Najskuplji filmski projekat posut glumačkim imenima – Nikol Kidman, Danijel Krejg, Eva Grin nije uspeo da se finansijski opravda pred kompanijom New Line Cinema, a ni pred kritičarima i narodom. Zbrzana, generička i narativno ulepšana dva sata na velikom platnu nisu ispunila očekivanja. Publika koja je pasionirano čitala Pulmana nije došla da gleda sakaćenje briljantnih dijaloga i kompleksne priče koja na prvi pogled deluje kajnje naivno i dečje.

Pa, da pokušamo još jednom. Štafeta je ovog puta u rukama Džeka Torna (reditelja Skins i Shameless). Svaka sekunda televizijske adaptacije “His Dark Materials” je protkana sitnim tkanjem prepunog straha. Strah da prva izdanja Filipa Pulmana sa raspalim ušima na koricama ne polete ka proćelavoj glavi Torna. Reditelj će za sada ostati sa to malo kose na glavi, ali bojazan da ne kiksne koštala ga je kreativnog pečata i malo igre u adaptaciji koja je na momente suva kao barut i bolno predvidiva za one koji se nikad nisu uhvatili za knjige. Na njegovu sreću, i to malo kose na glavi, mračna strana Pulmanovih romana je tu i reditelj je obećao, ajde da mu verujemo, da neće biti srećnog epiloga.
Polovina prve sezone (koliko je dobijeno za potrebe recenzije) ima sve kvalitete iz romana, ali i mane u pripovedanju.
Blago Dedi, pročitaj i ⇓
Nove serije koje izlaze u novembru: Bože, pomozi nam
“His Dark Materials” je svet u kojem su duša i telo čoveka razdvojeni. Duša je manifestovana u vidu demona, demon je životinja, koji u stopu prati svog gospodara. Nije poželjno da budu razdvojeni jer jedno bez drugog ne mogu da prežive. Ako demona porazi drugi demon, telo odlazi sa ovog sveta. Demon može da menja oblik, boju, kožu u skladu sa situacijom u kojoj se nalazi, ali je uveko verno svom gospodaru.

Svet “Njegovih mračnih tkanja” jeresima smatra svakog ko misli da postoji bilo kakav svet ili život van njega. Lord Azrijel (Džejms Mekavoj) šokira magistrat saznanjem da Polarna svetlost zapravo krije grad na nebu i da prašina (čestica od velikog značaja u ovom univerzumu) se stvara oko ljudi određene životne dobi, što im omogućava nešto što je jeres. Nema spojlera, tako da toliko o prašini.
U centru iščašečnog sveta je devojčica Lajra. Tehnički siroče, koju je stric Lord Azrijel, posle velike poplave koja je pogodila zemlju ostavio magistratu da se pozabavi njenim obrazovanjem i odrastanjem. Ekscentrik nema vremena za dete u pasioniranoj obuzetosti naučnim istraživanjima, ali neko želi da joj posveti sve vreme ovog sveta.
Iznenadni nestanci dece i poseta gospođe Kolter (Rut Vilson) magistratu, blage ali neobične žene sa demonom zlatnim majmunom, koja nudi vrli novi svet Lajri ako pođe sa njom su početak crnih tkanja već mračnog sveta. Lajrin zlatni kompas, grad na nebu, tela i demoni, vera u Boga, prašina i deca koja su nasilno oduzeta su samo jedan svilen konac u većoj priči.

“His Dark Materials” kao jedan od najiščekivanijih naslova ove godine, pored serija “Witcher” i “Watchmen“, sigurno će zadovoljiti pojedine ljubitelje Flipa Pulmana i jedan deo publike.
Zapravo serija je mač sa dve oštrice. Fantastična ideja, glumačka postava, muzička i vizuelna ekstravaganca rade svoj posao krvavo i jako dobro. Svet je jasno izgrađen sa definisanim pravilima i likovima koji se sjajno uklapaju u čitav koncept. Osećaj miline i topline je neminovan jer serija ima isti dah kao i adaptacija o Hariju Poteru. Koncept je stvoren za gledanje u društvu ili sa porodicom. Još uvek je lepo vreme, ali kad bude hladno biće to taman kako treba – pod ćebetom i ruskom salatom.
Blago Dedi, pročitaj i ⇓
Serija “Watchmen”: Posle šest epizoda dođe mi da plačem
Deo mača koji seče je generičnost i grubost naracije. Prva epizoda je jako loše postavljena ako gledamo iz ugla da treba da čekate epizodu iz nedelju u nedelju. Nekoliko obrta i otkrića u prvoj epizodi ne daju baš neku nadu da serija ide dobrim tokom. Negde od treće epizode priča se sastavlja adekvatnije sa sobom i prirodnije teče.
Tehnički problem u pripovedanju je očiglednost. Iako autori žele, barem su tako naznačili u napomeni epizoda koje su poslali na recenziju, da se misterije ne otkrivaju, serija najčešće u dijalozima bez blama upire prstom u ono što bi trebalo da ostane iza zavese. Dve epizode kasnije nekako je sve jasno kuda ide i kako ide, i šta ko tu radi, samo čekate rasplet. Ovo je najveći ubica radoznalost i entuzijazma za gledanjem dalje.
Stvar spašavaju harizmatični glumci, naročito lik Rut Vilson – ozloglašena gospođa Kolter, čiji je lik najdetaljnije i najbolje prikazan, barem u prve četiri epizode.
“His Dark Materials” je pristojno zimsko štivo. Imaće svoju publiku i nišu kojoj će da se obrati. Za sada je daleko od odlične adaptacije jer je previše gruba i na momente banalna u narativu. Pravi izbor reči je – solidna sa genijalnom špicom koja će se pamtiti.