Balans – to je životni osećaj kojim stremimo od prvog tračka svesti o sebi. Posao koji nas ne muči i pruža zadovoljstvo, emotivni odnosi koji su progresivni i za koje smo spremni da izdvojimo vreme, porodica koja je zdrava i prava, koju razumemo i koja nas razume, i osećaj spokoja i pomirenosti sa samim sobom. Deluje dobro? Evo loše vesti – balans ne postoji.
Život je kao brod sa trulim daskama koje uvek na jednom mestu puštaju vodu da mahnito ulazi i naginje brod ka potonuću, dok se drugi drugi deo broda nekim čudom još uvek drži – suv i bezbedan je dok ne stignemo na obalu. Neko bi rekao, pa to je balans jer još uvek nisi potonuo, ali neće biti. Jedan deo tog prokletog broda u kojem putujemo je prevagnuo i zahteva da mu se posvetiš kako sve ne bi otišlo u mračne dubine kojima nema kraja. Ceo život je zapravo borba da ne potoneš, ali i da se ne raduješ preterano što ti je glava iznad nivoa vode.
Serija “Euphoria” očajnički želi balans, kao i njeni likovi i narativ. Nekad ga ima, često ga nema i čini se podjednako psihodeličnim kao um Ru posle predoziranja. Oproštajna osma epizoda prve sezone je upravo to – nedostatak životnog balansa likova, a i načina odmotavanje radnje.
Blago Dedi, pročitaj i ⇓
Serija “The Boys” najveće iznenađenje ovog leta
Sa jedne strane centralne likove i njihove porodice smo upoznali. Uništeni sportski snovi, nagruvani sportski snovi, roditelji alkoholičari, roditelji pedofili, roditelji bez socijalnih veština, roditelji sa preteranim socijalnim veštinama, roditelji u poricanju i roditelji u miru sa užasnom koji ih okružuje. Tinejdžeri ili čuvena generacija Z je samo produkt društva, okolnosti i svojih roditelja. Kažu da sve dolazi iz porodice, ali sekundarna socijalizacija koja se odvija van zidova roditeljskih veština je podjednako važna u formiranju ličnosti.
Kako su mene učili na fakultetu i kako je pisalo u silnim knjigama za ispit – cilj je postizanje balansa. Vaspitanje, primarna, sekundarna socijalizacija, emotivna i socijalna inteligencija. Pošto brod večito tone na jednom kraju nije čudo što se serija zove “Euforija”. Neoubuzdana sreća i ničim izazvani optimizam u životu koji kad se izližu, a jako se brzo izližu lepi momenti, loši ostaju mnogo duže sa nama, dolazi crnilo. A, tinejdžeri ne poznaju svet kao uravnotežen, već ga vide samo iz želje da bude na vrhuncu, kad to nije – problem je ponovo se popeti gore. Ovaj segment nabijenih hormona u svetu u kojem se sve odmah i sad postiže je najjači aspekt i prikaz savremenog života.
“Euphoria” je poentirala na svojim eksplicitnim i beskompromisnim načinom predstavljanja života klinaca. Najčešće je imala utemeljenu genezu svakog lika ponaosob i kako smo došli do tačke do koje smo došli. Na kraju smo ostali sezone smo ostali na početku, vrlo narativno haotičnom početku. Likovi nikuda nisu otišli na maturskoj zabavi problemi su ostali isti, ali jedna stvar koja se od početka nametala je zapala za oko u poslednjim minutima.
Blago Dedi, pročitaj i ⇓
Nove serije koje izlaze u avgustu
Cela sezona je naginjala ka tome da Ru nije živa i da je priča o njenoj generaciji njena verzija sećanja pre nego što je napustila ovaj svet. Neobična scena u finalu u crkvi u kojoj majka od Ru priča o svojoj ćerki deluje kao oproštaj od deteta koje nikad nije postiglo životnu ravnotežu.
Ru je celu sezonu nosila duksericu koja joj je poslednja uspomena na oca, celu sezonu je bila u potrazi za euforijom i na kraju njena silna potreba za srećom ju je ubila ili možda ipak ne.
Art-house umetničko finale koje je generalno delovalo kao nekakav gadan trip u kojem se priče od ranije preprliću sa aktuelnim događajima su poslednji egzaltirani tragovi sećanja Ru. Opet je pitanje – da li je živa ili je sve samo umetnički izraz psihološkog stanja zavisnika?
“Euphoria” kao kontroverzno i intrigantno parče televizije ako želi može da se ozbiljno posveti priči u narednim sezonama jer za sada deluje kao nešto što želi sebe da ozbiljno shvati, ali nema pokriće. Veliki broj sjajnih glumačkih momenata i pipavih tema je bilo više nego dovoljan razlog za gledanje, ali seriji nedostaje na duže staze balans i analitičniji pristup problemima. Jer od euforije ne može da se preživi – uostalom, pogledajte Ru kako je prošla.