Ljudi koji tvrde da nema ništa lepše nego postati roditelj i da je roditeljski put od kolevke pa do groba posut cvećem i prolećem zaslužuju šamarčinu jer samo majke i očevi znaju da odgajanje dece nije nimalo jednostavna stvar. U toku životnog ciklusa možete da budete nezadovoljni poslom, karijerom ili svakodnevnim životom, ali ovi segmenti života su promenljivi. Realnost da ste roditelj i da imate životnu obavezu ne možete da promenite tako što ćete dati otkaz braku ili roditeljstvu, mada postoje i takvi ljudi.
Kroz objektiv britanskog reditelja Dominika Sevidža prikazan je život Tare (Džema Arterton) koja naizgled ima sve – supruga, decu, kuću u londonskoj suburbiji i dovoljnu količinu novca za pristojan život. Majka u svojim ranim tridesetim je zarobljena u jednom danu koji se nikad ne menja. Rano ustajanje, jutarnji seks sa suprugom koji evidentno ne želi, doručak, odvođenje dece u vrtić, odlazak u radnju, čišćenje, pranje, vraćenje dece kući, večera, a onda u krevet i ponovo seks sa suprugom posle kojeg skoro svaki put se zaplače.
Osećaj izolacije, usamljenosti i isključenosti od sveta Taru odvode u mirne vode apatije, tuge i depresije. Mlada majka stiče utisak da je deca ne vole, da je njen suprug privilegovan jer ima posao, i da je ona loš roditelj jer oseća manjak empatije prema dečjim potrebama.
Okidač u Tarinom životu su ignorisanje njenog supruga koji traži brzo rešenje za evidentnu tugu njegove drage i konstatacija njene majke da je u pitanju – faza i da će je stanje depresije proći. Iako je Tara pronašla umetničku školu na kojoj može da sluša predavanja dok su deca u vrtiću i opet sve da postigne kako bi se osetila ispunjenom i zadovoljnom, njen suprug verbalno i fizički nipodaštava njene izbore. Žena na ivici nerava svoj bes će iskaliti na deci i odlučiti da preuzme kontrolu nad svojim životom.
“The Escape” na empatičan način posmatra život žene koja se oseća zarobljeno u sopstvenoj koži i da stvar bude još interesantnija film je režirao muškarac koji potpuno razume kako funkcioniše muško-ženska dinamika u savremenim porodicama. Dominik Savidž provlači životnu dilemu bračnog partnera koji mora da odluči – da li će promeni život zajedno sa svojom porodicom ili bez nje.
Film vrlo svesno gledaoca gledaoca smešta u fotelju sudije. Postoji velika verovatnoća da će mnogi prepoznati kako izgleda depresija i problem koji je rešiv, ali ga svi ignorištu, ali isto tako biće i onih koji će vođeni sopstvenim normativima i stilom života osuditi način ponašanja i izbore mlade majke.
“The Escape” nije zabavno i veselo bekstvo na jedan dan od porodične monotonije, već bekstvo od sebe i životnih stubova koje nije tako lako pomeriti, a da se sve ne sruši na glavu pojedinca.
Džema Artetron u ulozi Tare bez ijedne reči ili grimase uspešno prenosi lice očaja i bespomoćnosti na kameru. Uloga koja je mogla da ode u potpuno pogrešnom pravcu data je glumici koja je više nego sposobna da pokaže kako izgledaju emotivna i mentalna stanja žena koje su se jednog dana probudile i postale svesne da već dugo vremena nisu srećne i da se zavaravaju.
Spor tempo naracije, indi pristup editovanju filma i tematika nisu namenjeni svima i potrebno je da budete u određenom emotivnom stanju da biste pogledali priču jedne žene bez da je osudite, već da razumete nju, njenog supruga i njihove izbore.
Postoji mogućnost da se zaplačete, ali isto tako i da odustanete posle 10 minuta filma. Zato uvek birajte filmove i serija prema sopstvenim željama i interesovanjima.
Pročitaj i: