Terminal: Film koji je toliko loš da ga ja nemoguće gledati

Najveći deo života sam proveo u patnji zbog iznenadnih glavobolja koje nastupaju iz ko zna kojeg razloga. Čaša vode i analgetik su privremeno rešenje za moje probleme, ali u slučaju filma “Terminal” ni bi pomogla ni šaka brufena i smirila napad migrene biblijskih proporcija. Mrzim kad mrzim filmove, ali kad ih mrzim, mrzim ih do kosti – valjda je ova rečenica imala smisla.

Na početku ne mogu, a da se na zapitam – na kojim je drogama bila Margo Robi kad je rekla “da” reditelju Vaughn Stein-u. Potpuno je neverovatno da glumica koja je uglavnom birala dobre filmove, ako ne računamo kritični Suicide Squad, i koja u rukavu ima nominacije za Oskara pročita scenario za “Terminal” i pomisli – Da, ovo je super uloga i priča je odlična.

Čitav koncept filma je fokusiran na distopijsku verziju sveta koji je ostao zaglavljen u šezdesetim godinama prošlog veka. Noir atmosfera sa vidnom inspiracijom kultnog klasika Luisa Kerola “Alisa u zemlji čuda” je katastrofalni pokušaj da se modernizuje scena Ludog Šeširdžije koji ispija čaj i razmenjuje priče sa likovima koji su na ivici razuma.

Prvih pola sata filma u suštini vam ništa neće biti jasno. Na samom početku upoznajemo Eni koja odlazi u postmodernu verziju crkve kako bi se u ispovedaonici dogovorila sa svojim poslodavcem, gospodinom Frenklinom, koga treba da likvidira. Onda nas priča upoznaje sa još tri verzije Eni – konobarica, striptizeta i ubica. Prvi čin filma predstaviće dvojicu profesionalnih hitmen-a, profesora koji boluje od kancera i čistača na železničkoj stanici. I to bi bilo to. Ništa drugo se neće desiti sve do poslednjih 10 minuta filma. Samo likovi koji ulaze i izlaze iz kadra i nešto pričaju.

Besmisleni dijalozi koji pokušavaju da budu misteriozni i dubokoumni u stilu Oskara Vajlda čitavu stvar čini još konfuznijom. Film u prvih sat vremena u želji da bude mističan nije u stanju da se sastavi narativom i likovima. Potpuno nebitni, isprazni, mlaki likovi koji govore gomilu gluposti i priča koja bi trebalo da nas zainteresuje, a to se neće desiti ni sa samom kraju, može da izazove samo napad glavobolje.

Da stvar bude još gora “Terminal” želi da servira crni humor koji je posle tri minuta filma potonuo u tamnoj vodi nejasnih dijaloga.

Nije sve tako crno jer je film estetski prijemčiv. Scenografija i estetika 60-ih godina na steroidima na momente može da podseti na Sin City. I negde ostaje žal da potencijalno dobra ideja je jako loše realizovana.

Margo Robi je Harli Kvin u ovom univerzumu i njena uloga je miks svih likova koje je do sada igrala na velikom platnu.

Ne dozvolite da vas prevari lepo upeglani trejler za film jer je “Terminal” nemoguće odgledati do kraja, osim ako ste mazohista – kao ja i onda vas zaboli glava.

Pročitaj i:

Revenge: Film koji ne želite da gledate, ali gledaćete ga

The Good Place: Odlična serija koju niko ne gleda

Najčitanije

Pročitaj još