Zvuk besnog motora koji iznenadno preseca glas Ivana Gavrliovića uz komandantsko naglašavanje “200 na sat” te ne baš tako davne 1994. godine bio je prvi usklik muzičke kovanice turbo-folk koju je osmislio Rambo Amadeus. Spoj nespojivog – urbanog i ruralnog, liberalnog i konzervativnog, moderne tehnologije i manulene proizvodnje. Numera koja je devedesetih budila euforiju i franatično dizanje ručica uz audio-vizuelnu pratnju izveštaja sa ratišta, danas je samo neslavni podsetnik vremena koji bi mnogi najradije izbrisali iz sećanja.
Sociolozi i teoretičari savremene pop kulture i društva u analizi fenomena turbo-folk, kao i njegovog starijeg muzičkog brata neo-folk iz osamdesetih godina u stručnim radovima isticali su da je čuveni muzički produkt projekat vladajućih struktura kako bi održavali kolektivnu svest naroda i ujedno skrenuli pažnju sa problema sa kojim se stanovništvo na svakodnevnom nivou suočavalo.
Milena Dragićević-Šešić u svom radu “Neofolk kultura: Publika i njene zvezde” osvrnula se na lifestyle koji je sevirao dominatni muzički pravac, odnosno, model ponašanja, izgled i poruke koje su prevashodno bile namnjene nižim slojevima društva koji su se našli u tranziciji između sela i grada.
Sa druge strane Ivana Kronja u radu “Smrtonosni sjaj: Masovna psihologija i estetika turbo-folka” akcentuje već svima poznatu teoriju o nacionalističkom muzičkom aspektu, odnosno, da su nacionalno nastrojene devedesete tražile nacionale zvezdu i dobile su je.
Međutim, Đurković Miša u “Ideologizaciji turbo-folka” i “Ideološki i politički sukobi oko popularne muzike u Srbiji” ističe da bi se turbo-folk svakako dogodio, s obzirom da je on samo evolutivni deo muzičke tradicije naših prostora.
I dok se kunemo i tučemo u grudi da je ružna prošlost samo ružna prošlost i da je turbo samo deo istorije Đurković je 2001. istakao, citiram: “Postmiloševićevska vlast u kulturi podseća na komuniste koji su vladali pre njega čak su i mnogi ljudi isti samo što sada nisu u SK nego su u nekim od dosovskih partija. Evidentno je da ti ljudi nisi ama baš ništa naučili i da pokušavaju da vrate točak deset godina unazad: opet ćemo imati vladajući kulturni elitizam koji narod ne prihvata i, sa druge strane, proskribovane ali od naroda prihvaćene turbo-folk heroje. Elita će živeti u svom zastakljenom, imaginarnom i samodovoljnom svetu, a običan narod u svom svetu kulture kome veladaju zakoni tržišta koji sve više unakazuju profil njihove muzike. No, ovo je nažalost samo odraz opšteg političkog obrasca u odnosu elite i običnog sveta od 5. oktobra naovamo. Ono što mene plaši, jeste da će rezultat takvog odnosa vlasti prema narodu biti povratak nekog Šešelja ili Miloševića i da ćemo tako ući u jedan tragični krug ekstrema koji se smenjuju na vlasti. A takve države su za žaljenje”.
Dakle, prošlo je 17 godina od prorčanskih reči Miše Đurkovića i ispostavilo se da su muzički heroji, turbo-folk heroji, isti, samo imaju druga lica, drugačiju garderobu, novu muzičku poruku i isti mejnstrim uticaj kao i ranije.
Servant Milijer je zapisao da “narod peva onako kako i misli o sebi” i uloga turbo-folka je uvek bila deskriptivna. Posmatrajući kretanja folk muzike od seoske i varoške do poslednjeg stadijuma folk muzike, jasno je da je narodna muzika služila za opsivanje događaja, uveseljavanje, tugovanje, u nekim slučajevima i za raskid sa patrijarhalnom prošlošću, ali generalno uloga joj je prevashodno deskriptivna. Novokomponovana narodna pesma opisivala je želju seoskog stanovništva da se uklope u gradske strukture ali istovremeno opisivala i teškoće prilagođavanja.
I šta se desilo sa turbo-folkom danas kad smo se svi modernizovali i digitalizovali?
Nestao je sufiks “folk” i postao je “rep” ili “hip-hop”. Danas smo svedoci masovnog uticaja turbo-hip-hopa.
Muzičar Slobodan Veljković Coby, poznatiji kao “Coby je l si ti radio traku”, u intervjuu za VICE govori o saradnji sa narodnjacima i komercijanom uspehu. Veljković ističe da:
“Ne bih nikoga odbio, ko ima pare uvek je dobrodošao. Apsurdno je pričati da ne želim da uzmem te pare. Radio sam muziku za repere ceo život i nisam mogao da platim kiriju“.
Fanovi njegovog ranijeg rada bi žargonski rekli da se “prodao”, međutim, ovo nije prvi put u muzičkoj istoriji da su se autori “prodali” zbog novca. Očajna vremena potežu očajne poteze.
Naime, prvobitni tvorci turbo-folk zvuka su bračni par Tucaković/Radulović. Marina i Futa su neutešnih devedesetih shvatili da im večeru neće postavitit mediteranski melos i pop limunade, pa su odustali od Zane, Marine Perazić, Slađane Milošević, Olivera Mandića i okrenuli se Meci, Beci, Kuci i Maci. Zašto? Jer su od tih pesama mogli da večeraju i uštede u periodu kad od jedne plate nisi mogao da kupiš kesicu aleve paprike.
O sličnoj, ali ne identičnoj sudbini, govori Slobodan Veljković. Muzičar ipak ističe da mu je “gotivno da radi sa turbo-herojima”.
“Ja volim to što radim i kad radim drugi ljudi su u fazonu kao brate kako možeš da radiš za, sad lupam, Daru Bubamaru ili Gogu Sekulić? Meni je gotivno i izazov je da od govna napraviš bitove”.
Savremeni muzički heroji koji vladaju YouTube trending kategorijom imaju dosta zajedničkog sa svojim kolegama iz devedesetih. I dalje je upečatljiv veznik anadolijskih elemenata, melizmatičnog pevanja i savremene produkcije, koji je bio snazi i pre 30 godina, ali nešto u drugačijem muzičkom ruhu.
Iako je poruka pesama iz devedesetih tek zagrebala razbijanje konzervativne matrice sa feminističkim porukama o nezavisnim ženama, ženama u provodu koje više ne kukaju za voljenim koji je sa drugom ženom u kafani, u skladu sa deskriptivnim apsektom turbo-zvuka moderne numere opisuju savremene nedoumice i provod.
Donimantna tematika savremenih pesama su seks, narkotici i besni separei. Turbo-folk sad već decenijama prodaje maglu – tačnije priču o boljem životu do kojeg se dolazi brzo uz tozla – utoka.
I dok kulturna elita se i dalje pravi da samo postoji njihov svet i ništa van njega, u stvarnom svetu pesme o heroinima i kokainima su stvarnost, a ne samo stih koji se rimuje.
Turbo-folk život se oslikava i u domaćoj štampi koja piše o mladim ljudima koji su izgubili život zbog prekomerne doze ekstazija, a u rubrici pored se najavljuje pesma turbo-folk heroja koji se refrenu “tetura kao drogiran” i “potrebna mu je nova doza”.
Dakle, novi turbo-folk se savršeno uklapa u aktuelnu socio-ekonomsku situaciju i društvenu stratifikaciju. Nigde nije nestao, samo je sačekao povoljnu priliku da nas ponovo ludo zabavlja samo da ne mislimo o crnilu.
Zašto turbo-folk?
Turbo-folk je i dalje nedosanjani san ovog naroda i zato ne umire. Ljudi će uvek sanjati o boljem, lagodnijem i bogatijem životu, ali dok se on ne dogodi tu je fantazija u pesmama heroja koji su uspeli da se iz mulja vinu u nebesa i prvog separea.
I dok nas podilazi jeza na zvuk motora i “200 na sat”, kad prođe neko vreme, ta ista jeza će nas hvatati kad čujemo “IDJ videos” i “Coby, je l si ti radio traku” jer će nas podsetiti gde smo bili, koliko smo novca zarađivali i ko je bio ko u ovom društvu.
Izgleda da će život Srba još dugo biti u ritmu turbo-folka.
Pročitaj i: