Šta želiš da postaneš kad porasteš? Jednostavno pitanje na koje bi potpuno drugačije odgovorila deca sredinom prošlog veka, krajem milenijuma i danas. Za čuvenu životnu dilemu nije potrebna čak ni opsežna analiza i studija, jer ukoliko pratimo trend fakultetskih želja srednjoškolaca u poslednje tri decenije lako se može uočiti kako su pojedine studije postajale popularnije sa promenama na tržištu rada i sa socio-ekonomskim kretanjima u zemlji. Deca ko deca, ne baš tako davno, odlučno bi odgovorila da žele da postanu astronauti, lekari, profesori, sportisti, pevači, glumci, plesači, a danas prema poslednjim istraživanjima najviše žele da postanu influenseri. Ili da pojednostavimo stvar – poznati na društvenim mrežama. Generacijski jaz, društveni i politički sistem nekad i sad neminovno iz perspektive bumera, generacije X, pa čak i milenijalaca izaziva gnušanje prema novom unosnom biznisu. Ali, zašto generacija Z ima nebuzdanu želju da se profesionalno ostvari na polju društvenih mreža?
Dugogodišnji novinar Nik Bilton, autor tri bestselera, koji se tokom karijere dominatno bavio fenomenom društvenih mreža u autorskom dokumentacu “Lažna slava” (Fake Famous) nije otkrio toplu vodu kada je u pitanju Instagram biznis svet, niti razotkrio površni sjaj koji se krije sa druge popularne aplikacije, ali je kroz sociološki eksperiment – posmatranje sa učestvovanjem, skrenuo pažnju na ono što publika zavisna od društvenih mreža najčešće zaboravlja.
Instagram je davno prestao da bude samo fabrika snova. On je sada CV, ogledalo društvenog statusa, peronska karata za ulazak u voz površne povlašćenosti, ali i svojevrsni prst u oko vođen nezrelom dečjom devizom: “Vidi šta ja imam, a ti nemaš”. Posao koji ne izgleda zahtevno, a sa sobom nosi sve pogodnosti lagodnog života.
Blago Dedi, pročitaj i ⇓
Dokumentarac “The Social Dillema”: Bacićete telefon u frižider
Zaintrigirani Bilton želeo da je potvrdi tezu da li je moguće napraviti karijeru na Instagramu kupovinom lažnih pratilaca, lažnih lajkova i komentara, sa ciljem da se investirana laž isplati u vidu poslovnih prilika i saradnji sa kompanijama.
Na Nikov kasting “Želiš li da postaneš popularan” prijavilo se preko 4.000 mladih ljudi. I skoro svaka osoba koja je stala pred ekipu ljudi koja će ih učiniti lažno popularnim je izjavila istu stvar. Naime, na pitanje – čime se bave, svi su odgovorili – modelingom i glumom. Tu i tamo bi se provlačili individualci sa suludom idejom da ih karakter i “životna istina” čini jedinstvenim, te da su to razlozi zašto su rođeni da postanu popularni. Tim Nika Biltona izabrao je tri osobe – glumicu u pokušaju, momka iz korporativnog sistema i zaluđenog dokoličara. Kako bi prodali priču da su poznati, rekreirali su fotografije poznatih ljudi, neprestanim laganjem da su na popularnim lokacijama dok se fotografišu u dvorištu Nika Biltona. Začin u čorbi je kupovina lažnih fanova.
Prodavanje magle je postao najunosniji biznis sadašnjice. Pevači koji ne znaju da pevaju, modeli koji se fotošopiraju do neprepoznatljivosti, glumci koji glume samo na TikToku, bogataši koji su zapravo odvojili od usta samo da bi se fotografisali na popularnoj lokaciji. Zašto? Zato što upravo ta slika može da donese brojne prilike. Nik Bilton na početku dokumentarca fomira čitav narativ o ružičastom zidu u Los Anđelesu. Jedan poptuno običan zid okrečen u pink boju zbog kojeg se ljudi makljaju ne bi li napravili fotografiju.
Blago Dedi, pročitaj i ⇓
Dokumentarac o američkim internet zvezdama najbolje pokazuje kakve žive kod nas
Junaci dokumentarca prolaze kroz razna psihološka stanja od svesnosti i ravnodušnosti da varaju dok sa lažnim rastom popularnosti dobijaju poslovne prilike, do osećaja stida, pa čak i do napada anksioznosti i straha da će njihova preveara biti razotrkivena.
Zanimljivo je kako se sa širenjem medijskog prostora, koji se nužno morao popuniti sadržajem, stvaralo sve više mesta za “obične ljude i 5 minuta slave”. Rijaliti programi, rijaliti takmičenja, viralne internet zvezde, Instagram zvezde. Međutim, nekadašnjih 5 minuta slave se pretvorilo u 555 minuta debele zarade. Više nije važno ni obrazovanje, ni talenat, ni veština, jer tih pet minuta, lažnih ili na dobru foru, napravili su epohalne finansijske karijere.
Gorčina Biltonovog dokumentarca počiva i na razgovoru sa nekoliko stručnjaka koji se bave analizom društvenih mreža. Sagovornici su složni da koncept influensera u većini slučajeva nema pozitivan uticaj na pratioce. Zavist, ljubomora i naturanje na nos lukuza, lica bez pora, aviona i kamiona, čine da se ljudi osećaju još gore, a ne bolje, prateći nečiji životni stil.
Motivi “Fake Famous” su već istraživani poznati sa povremenim uplivom pozitivne strane Instagrama. Ne daje najprecizniji odgovor zašto generacija Z tako jako želi da se dokopa digtalne slave, ostavljajući prostor da ja ili možda ti koji nemamo privatni Instagram profil popujemo ljudima koji su virtuelno popularni jer smo odrasli u drugom sistemu i zalažemo se za neke druge vrednosti. A, možda iz ove tačke bolje vidimo šta su sjaj i tama Instagrama, dok sve učestalije čitamo o anksioznostima i mentalnim problemima koji su direktna posledica digitalne usamljenosti i fotošop sjaja. Uostalom, pitajte dete iz svog okruženja – šta želiš da postaneš kad porasteš?
Dokumentarac "Fake Famous"
Ocena
-
Režija
-
Atmosfera
Presuda
“Fake Famous” ne otkriva ništa novo i revolucionarno. Tonski kontrast života pre i tokom pandemije korona virusa dobar je podsetnik u kom smeru ide digitalno društvo, ali i njegova duša.