Serija “Them”: Šokantna do te mere da ostavlja bez reči

Posttraumatski stres neretko olako shvaćen, olako izgovoren. Usta koja ga sa lakoćom sažvaću ne znaju za silinu udarca traume koja ostavlja dalekosežne i na veliku žalost teško izbrisive posledice. One su brže od žrtve, a opet nevidljive i neshvaćene od okoline. Zato je teško objasniti ledeni osećaj u kostima i neumorno pulsiranje u glavi kada je dan isti kao i onaj prethodni, i realne opasnosti nema ni na vidiku. Možda je dan miran i isti kao onaj koji ga je pratio, ali nešto je zamirisalo kao “onog popodneva” ili je neko spokojno prošao pored nas, ali je probudio nespokoj jer liči na nekog ko nas je posetio “onog popodneva”. Laki Emori dok diše neće zaboraviti šta joj se desilo. Laki Emori dok diše nikom neće ispričati ko je posetio “onog popodneva”.

Serija “Them” Litl Marvin je bez konkurencije najšokantnija i nagnusnija reprezentacija traume okovana okultnim, natprirodnim i društvenim posrnućem. Ambiciozni projekat vidno je inspirisan strukturom pripovedanja scenariste i reditelja Majka Flanengena, jer se “Them” na identičan način odmotava kao “The Haunuting Of Bly Manor“. Obe serije imaju crno-belu devetu epizodu koja vraća narativ u duboku prošlost dajući kontekst celoj priči i obe serije koriste sredinu sezone, tačnije petu epizodu, kao glavni okidač radnje. I dok serije strukturalno liče ko jaje jajetu, “Them” je daleko dinamičnija, ambicioznija i iznenađujuće brutalna u prikazivanju eksplicitnih scena nasilja koje su, pre svega, na ljudskom i emotivnom nivou jako teške za gledanje.

Litl Marvin je mogla da izbegne ili da prepriča šta se desilo Laki Emori, ali umesto metaforičnog prikaza traume, kameru je direktno okrenula ka urzoku jezivih psiholoških posledica koje će bez sumnje ostaviti publiku bez reči.

“Them” nije nužno samo društveno-istorijska subverzivna priča, ali daje joj okvir dok se iza nje događa nešto mnogo gore, utemeljno u najdubljim dubinama podzemnog sveta.

Foto: Amazon Prime

Porodica Emori pedesetih godina prošlog veka dobila je još jednu šansu za novi život. Daleko od prašnjave farme i memljivog vazduha koji ih podseća na “ono popodne”. Amerika posle Drugog svetskog rata i Velike depresije našla je način da održi duh svog stanovništva na višoj klasnoj lestvici prodavajući ideju “američkog sna”. Novogradnja, džentrifikacija i suburbije postale su raj za pripadnike srednje klase. Ugledni krajevi grada naseljeni ljudima koji kao da su ispali iz reklame za deterdžent ni po koju cenu nisu hteli da vrednost njihovih nekretnina sklizne. Istorijski potkovan deo priče oslanja se na jedan od gorućih problema ovog vremena – bela privilegovana skupina nije želela Afroamerkance u svom kraju jer to bi značilo da njihovi domovi gube na vrednosti i ugledu.

Pogled gađenja upućen Emorijevima dolaskom u suburbiju u Los Anđelesu je početak nevolja za četvoročlanu porodicu. Komšiluk koji želi da ih najuri podjednako je zlokoban kao i naznaka u ugovoru da se kuća “ni po koju cenu ne prodaje crnačkoj krvi”.

Blago Dedi, pročitaj i

Serija “The Nevers”: Mogu da pričaju šta hoće, ali ovo je odlično

Komfor nove kuće počinje da steže omču oko vrata kada se Grejsi Emori u podrumu upozna sa gospođom Verom, kada se čovek sa crnim šeširom ukaže Laki Emori i kada iskežena degradirajuća reprezentacija Afroamerkanca kao majmuna počne da progoni Henrija Emorija. Noćna mora van i unutar doma junaka priče vodi ka neobičnim rešenjima narativa koji kombinuje ideje iz kultnog “Isijavanja” i novijeg “Hereditary”.

Ako se sezona preseče tačno po sredini, u prvih pet epizoda “Them” je više psihološka misterija sa horor elementima koji dižu kosu na glavi veoma uspešno realizovanim i vizuelno fantastičnim scenama. U drugoj polovini sezone serija je isključivo definisana kao horor žanr koji koristi raznorazne inspiracije iz već pomenutih naslova i istorijsko-religijskog okvira.

Foto: Amazon Prime

Paralelni narativ Beti Vendel, prve komšinice Emorijevih, je neiskorišćeni potencijal serije. Žena koju je tako lako mrzeti jer zaslužuje svu mržnju ovog sveta, poseduje nekoliko fantastičnih narativnih segmenata, pre svega pozadinska priča njenog lika, ali su pušteni niz vodu u drugoj polovini sezone. Na žalost ovo nije jedini narativni brod koji se prebrzo ili bez jasnijeg cilja provlači kroz sezonu.

“Them” na polju horor i misterioznih elemenata ima odlične ideje i odlučnu egzekuciju. Ruku na srce, deveta epizoda je specifična vrsta ludila koja na prvu loptu deluje kao nešto što nema veze sa ostatkom serije, ali kada se kockice poslože, stvari postaju mnogo jasnije.

Ono što će seriju zauvek pratiti kao loš glas su pre svega peta i pomenuta deveta epizoda. Ne postoje adekvatne reči koje mogu da opišu šta se dogodilo u njima. Ugrubo – šokantni i nasilni filmski i televizijski tabu koji niko do sada, barem kad je Holivud u pitanju, nije uradio.

Fascinatno je kako se u “Them” prepliću ideje posttraumatskog stresa i njegove reprezentacije u kombinaciji sa hororom i društvenim kontekstom. Teško je reći da je originalna jer se ipak oslanja na ideju odmotavnja priče iz “Bly Manor” i teško je reći da najbolja, jer crpi već postojeće ideje, ali da ju je teško zaboraviti i da će držati publiku na ivici sedišta do kraja – boga mi hoće i biće jako neprijatno. Kada se fantastična režija uhvati u kolo sa maestralnim audio inženjeringom kosa se diže na glavi, a vilica treska od pod u svakoj epizodi barem jednom.

Serija "Them"
Ocena
4.4
  • Režija
  • Scenario
  • Gluma
  • Atmosfera

Presuda

“Them” je provokativan psihološki horor koji neće biti po svačijoj volji i neće se svakom svideti, ali onima kojima se svidi, obožavaće ga. 

Najčitanije

Pročitaj još