Možda su prošle dve godine od prvog poglavlja antologijskog animiranog serijala Dejvida Finčera (Fight Club, Zodiac, Gone Girl) i Tima Milera (reditelj Deadpool), ali sećanje ne želi da napusti satirična epizoda sa zlokobnim jogurtom koji želi da zavlada svetom ili desetominutna horor komedija o dvorcu grofa Drakule, ili alternativni istorijski događaj sa Sovjetima za vreme Drugog svetskog rata koji se susreću sa okultnim posledicama prizivanja vojske podzemnog sveta, ili legenda o srebrnoj lisici, ili tri opičena robota u poseti napuštenoj planeti Zemlji. Imam ih još barem sedam u memoriji, iako sam poslednji put prvu sezonu pogledao krajem 2019. godine. Ako nikom ništa, barem nas memorija ne laže. Ono što se ušuška u umu, smestilo se sa razlogom – jer je komično, apstraktrno, kreativno i vizuelno intrigantno. Teška srca iste reči ne mogu se upotrebiti za drugu sezonu, iako ima svojih blistavih momenata.
“Love, Death & Robots” drži se uspešne minijaturne forme pripovedanja (epizode u trajanju od 6 do 18 minuta), tj. kratke naučno-fantastične, horor i komične priče upakovane u vrhunsku CGI, stop-motion i pseudo manga animaciju.
Epizode “Pop Squad”, “Snow in the Desert” i “Live Hutch” prevazilaze frazu “vizuelne ekstravagance” jer fotorealistični distopijski svetovi na trenutke izgledaju kao stvarna mesta sa stvarnim glumcima. Više niste sigurni da li je stvarno Majkl Bi Džordan u kadru ili je u pitanju digitalna rekonstrukcija njegovog lika. Čak ni približavanje ekranu tv prijemnika neće pomoći da se razazna da li je to stvarno on ili je u pitanju vrhunsko delo savremene tehnologije.

Maestralno režirane epizode iznova i iznova će stimulisati um, koji nema drugog izbora nego da telu pošalje informaciju da otvori usta što je šire moguće od oduševljenja.
Posle prvobitnog šoka, šta sve savremena animacija može u rukama kreativaca, sezona od osam epizoda pada na tri slova – “Pop Squad”, “All Through House” i “Snow in the Desert”.
Blago Dedi, pročitaj i ⇓
Humor kao zaštitni znak prvog poglavlja “Love, Death & Robots” je u drugom planu u ovom krugu. Epizoda sa nasilnim usisvačem koji se suprostavio gazdarici i njenom pufnastom psiću je simpatičan početak druge sezone, ali daleko od kultne epizode sa tri robota iz prve sezone. Iako je prati vizuelno najavangardnija animacija u “Ice” ovo je ujedno najslabija i uz ugla narativa najdosadnija epizoda o odrastanju u svetu u kojem su ljudi genetski “unapređeni”.
Srećom, “Pop Squad” dolazi kao spasitelj i možda jedna od najboljih epizoda u čitavom serijalu. Distopijski svet u kojem su ljudi klasno segregirani na one koji žive večno i na one koji rađaju i gaje decu može da posluži kao spinof serijal sa kontroverznom temom koja bi sigurno privukla masovnu publiku.

Prekratka, ali odlična epizoda se Deda Mrazom (pozdravlja ga Deda Milorad), čoveku koji može da živi večno i nasukanom divu na plaži su kratak i sladak dodatak sezoni.
Najveća mana “Love, Death & Robots” je to što mu ovog puta nedostaju upečatljivije i kreativnije priče. Jasno je da je pandemija učinila svoje i da je ona glavni razlog što čitava sezona sveukupno traje 60 minuta i ima samo osam epizoda. Animacije koje nisu uspele da budu završene na vreme ostavljene su za treću sezonu koja nas očekuje već početkom 2022. godine.
“Love, Death & Robots” ove 2021. godine ima jednu odličnu, dve tri pristojne epizode i ostatak koji je mogao slobodno da ostane u fioci. Dobra stvar je što kratko traje i fantastično izgleda, ali to nije dovoljno da bi zaista bila fantastična kao 2019.
Serija "Love, Death & Robots" 2. sezona
Ocena
-
Režija
-
Scenario
-
Gluma
-
Atmosfera
Presuda
“Love, Death & Robots” u 2. sezona nudi vizuelni spektakl u trajanju od sat vremena koji je teško zaboraviti. Na žalost, ista stvar se ne može reći za priče koje servira.