Ne bih da kvarim raspoloženje ali “Roma” će vas iseckati na komade, dok plačete na sav glas

Biografija reditelja Alfonsa Korona je podjednako impresivna kao i njegov poslednji film. Prvi meksički reditelj koji je ovenčan Oskarima, koji je pokazao umešnost u blokbasterima “Harry Potter and the Prisoner of Azkaban“, “Gravity” i vlasnik višestruko nagrađivanih i hvaljenih filmovima “A Little Princess“, “Y Tu Mama Tambien“, “Children of Men” je klasa za sebe, umetnička duša za sebe, jedinstven glas u filmskoj industriji i neko ko svoj rad shvata veoma ozbiljno, gotovo na granici opsesivne-kompulsije. Svaki kadar, svaki šum, svaka izgovorena reč u “Roma” je intimni doživljaj poput osećaja kao kad vam neko šapuće na uvo. Nemam nameru da kvarim raspoloženje, ali kada film obmota crni konac oko gledaoca ostavlja ga emotivno bespomoćnog do te mere da će tuđa sudbina, koja ne vapi za empatijom i sažaljenjem, ostaviti samo suze za kraj. 

Filmska industrija teži da jasno definiše žanr proizvoda kao marketing platformu i putokaz za gledaoce, kako bismo mogli da uskladimo lično interesovanje sa onim na šta želimo da potrošimo vreme. Iako bi “Roma” po određenim parametrima trebalo da bude drama i da ostane u skučenoj niši, ispostavlja se da je u pitanju situacioni žanr koji odskače od pravila i koji je u jednu ruku delimična autobiografija reditelja. Alfonsova želja je da prikaže sveopšti haos u periodu između 1970. i 1971. godine u Meksiko Sitiju, u kraju grada Roma, poznatiji kao La Roma. 

Fokus nije nužno stavljen na političko-društveni kolaps, koliko je ustremljen na porodični život dobrodržeće porodice koja je opkoljena kao ratna zona žičanom ogradom. 

Služavka Kleo i njena druga porodica / Foto: Netflix

Monohromni stil pripovedanja otvara vrata doma gazdarice Sofije koja živi sa petoro dece, majkom i suprugom. Možda nosi titulu gospodarice svog doma, ali je služavka Kleo pulsirajuće srce kuće. Mlada devojka je čistačica, kuvarica, spremačica, dadilja, otac, majka, ćerka, brat, sestra, ako treba i vreća za udaranje. Ona je tu da pruži sve ono što jedan dom drži stabilno na nogama. 

Klasna podloga i hjerarhijski status Sofije i Kleo nisu isti, ali ma koliko udaljeno stajale jedna od druge na životnim stepenicama one su jednake u svojoj nejednakosti. Nevidljiva čvrsta ruka porodice Antonio, Sofijin suprug, je odsutna figura u patrijarhalnom poretku. Kleo kao svedok potencijalno propalog braka je i sama u kandži života u kojem je prepuštena samoj sebi. Odlazak Antonija u Kvebek koji za sobom ostavlja porodicu u ratnoj zoni, i iznenadni nestanak emotivnog partnera služavke koji je ostavio trudnu na stubu srama su novo igralište za nesnađene i napuštene. Dok studente ubija policija zbog protesta i dok na decu pucaju čuvari reda zato što su bacali vodene balone na policijska kola, jedna proširena porodica koja ne zna ni ko je, ni šta je treba da preživi na parčetu zemlje u kojem je život postao jeftina roba na tržištu. 

“Roma” putuje tragom najintimnijih trenutaka života Kleo i njenih poslodavaca. Nekad ide toliko daleko da vam je neprijatno što svedočite nečijem životu, jer ste previše duboko potpili noge u hladnu vodu. Zahvaljujući maestralnoj koreografiji scena, dugim kadrovima i laganom klizanju kamere po najhaotičnijim scenama neprimenti detalji naracije dolaze do izražaja. Iako je želja reditelja da vas emotivno investira gotovo je nemoguće ignorisati kompleksnost kompozicije kadra i bogatstvo scene. Doduše, ovo može biti mač sa dve oštrice jer prva polovina filma koja, ruku na srce, ima bolno spor tempo radnje, stvara utisak da je više vizuelno pripovedanje nego što zaista postoji prostor za naraciju. 

Sporiji puls radnje nije deficit dobre priče, već metod koji reditelj koristi. Jer kako drugačije verodostojno ući u nečiji život i doživeti ga kao stvaran, ako nije realno stvaran. Upravo je ovo mesto gde poentira “Roma”. Centralni lik Kleo bez obzira na sve nedaće ne traži da se empatišemo sa njom, niti da nam bude žao zbog nje, već da nas podseti šta je to što ne govorimo, a mislimo, ćutimo, a rekli bismo. 

Nakon što scena protesta, zemljotresa u bolnici i napada opozicije vlasti na ulicama oduzme dah i ostavi na ivici sedišta, “Roma” nas podseća da postoji nešto mnogo gore što se odigrava unutar zidova koji nas šitite i pritiskaju. Pritiskaju život kojem nije suđeno da bude ograničen na klasu, rod, ime ili broj. 

Najčitanije

Pročitaj još

Ne postoje adekvatne reči koje bi sumirale osećanja o filmu "Roma". Oseća se kožom i ne prepričava se. Ne bih da kvarim raspoloženje ali "Roma" će vas iseckati na komade, dok plačete na sav glas