Filmovi i serije zbog kojih se ljudi često svađaju

Moram da priznam da nisam preterano društven tip ljudi i ne srećem se tako često sa osobama koje aktivno prate filmsku i televizijsku industriju. Nekim čudom sam bio aktivniji što se socijalnih kontakta tiče poslednjih nedelja i susreo se sa mnogima koji su želeli da podele svoje mišljenje o filmovima sa mnom. Ako na sve to uzmem u obzir da postoji dosta vas sa jasno definisanim stavom i mišljenjem koje volite da podelite u komentarima na Facebook-u nije moglo da mi promakne da pojedini filmovi i serije uvek naprave raskol u komentarima. Ne mislim na sivu zonu, već na polarizovane reakcije i mišljenja. Što nas dovodi do čuvenog pitanja zašto se ljudi najčešće ne slažu oko filmova kao što su “mother!“, “Ubistvo svetog jelena“, “Sicario 2” ili serije “Lost“?

Nekoliko puta se desilo da sam čuo ili pročitao komentar: “Ovo nije objektivan prikaz. Ne može neko ovoliko da bude subjektivan“. Isto tako svaki put zadržim dah kad neko insistira da je njegovo viđenje objektivno ili da je recenzija objektivna.

Objektivno VS subjektivno

Strah i humor su veoma subjektivna stvar. Ne plašimo se svi istih stvari. Dok se ja užasavam od visine ili brzine, nekome je najgora noćna mora gušter ispred ulaznih vrata. Sa humorom je isti slučaj. Duhovite priče ili vicevi su vešto konstruisani fiktivni ili stvarni događaji poput matematičke formule koji mogu da izazovu smeh, ali isto tako mogu biti osuđeni na potpunu tišinu. Elementi koji čini esenciju humora kod pripovedača mogu biti strani i daleki pojedincima. Dakle, iskustvo, godine, svakodnevnica i spoljni faktori oblikuju internalizovani osećaj straha i smisla za humor.

Film i serije kao umetnički izraz kreatora se na isti način odražavaju na one koji su prihvatili da budu deo nečijeg kreativnog iskustva – subjektivno. Lični afiniteti i osećaj na kraju presuđuju da li je neko zadovoljan onim što je video ili ne. Naravno, postoje tehnički parametri kod filmova i serija koji moraju biti utemeljeni i ispoštovani, ali finalni rezultat je emocija koja ostaje nakon što krene odjavna špica.

Umetnost kao takva ne može da se objektivizije. Ne vodimo razgovor o činjenicama kao što je naprsla vodovodna cev u Borči ili statističkom rezultatu koji je takav kakav jeste – egzaktan. Filmovi i serije nisu sociološko istraživanje, pa da uz pomoć adekvatnih metoda dobijete neutralan rezultat. Ovo je glavni razlog zašto se ljudi oko pojedinih sadržaja ne slažu. Zato postoje sajtovi koji prave presek ocena onih koji su odgledali neki film ili seriju. Nažalost, ni ovo nije objektivan pokazatelj jer ako prosečnu ocenu čini zbir isključivo negativnih i isključivo pozitivnih ocena, rezultat je čuvena srednja žalost, što znači da je neki film – osrednji, a zapravo je veoma polarizovan sa oprečnim mišljenjima.

Izrazito negativni ili pozitivni komentari su veoma specifični za filmove sa apstraktnom naracijom – ozloglašeni “mother!”, “Ubistvo svetog jelena”. Ovakav tip filmova nema standardnu strukturu uvod, razrada, zaključak, već se služi alegorijom, metaforom i pre svega emocijama koje treba da proizvede kod publike. Naravno, to ne znači da će uspešno izvesti postavljeni zadatak, ali to je razlog zašto ljudi različito reaguju jer je u pitanju subjektivni osećaj koji je sadržaj proizveo.

Nedavno se dogodilo da je neko napisao u komentarima za tekst o drugoj sezonu “Handmaid’s Tale“, sa kojom sam imao dosta problema i zamerki, da analiza nije bila objektivna. Što znači da je bila pozitivna da bi se smatrala objektivnom?

Moj dugogodišnji idol Mark Kermode britanski filmski kritičar je objavio barem 50 recenzija sa kojima se ne slažem. Da li mislim da nije objektivan? Ne! Njegov ugao gledanja uvek akcentuje interesantne tačke koje doživljavam ili vidim drugačije. Upravo tome i služe recenzije i analize, dugačije gledanje na isti sadržaj. Nikad nije poenta da se neko odvrati ili natera da gleda nešto, već da ima na umu šta još neko misli, a na kraju krajeva ako neko nešto želi da gleda ne treba niko da ga spreči. Nečije mišljenje više cenimo, bliže je našem senzibilitetu, ali nužno ne znači da je važnije od našeg i svakako ne znači da je objektivno.

Podeljena mišljenja

Nikad više oprečnih komentara nisam video za već pomenuti “mother!”, ali slična situacija, ne istih propocija, važi i za “Sicario 2”. I dok sam ja bio oštriji u oceni jer sam bio vrlo nezadovoljan scenarijom i karakterizacijom koja nije ispoštovala pravila koja je prvobitno postavila radnja, pre neko veče na rođendanu se dogodilo da je dečko moje najbolje prijateljice pričao kako se njemu jako dopao drugi deo, ali da je njegova filmofilska ekipa na poslu podeljena u dva tabora – odličan i užasan. Svako od njih ima validne argumente za i protiv, ali sad mene zanima ko je objektivan?

Slično sa “Westworld”. Znam nekoliko ljudi koji više preferiraju prvu sezonu, dok im je druga muka Tantalova i obratno.

Treba imati na umu i tip publike. Sa jedne strane postoje oni koji na film i seriju gledaju sa konzumerske strane, ovo nije uvreda. Doživljavaju ovu vrstu sadržaja kao nešto što treba da ih zabavi, zaintrigira, uplaši, nasmeje ili da prođe vreme. Ljudi ovih interesovanja i biraju sadržaj koji znaju da im odgovara. Međutim, ako naiđu na prepreke narativne prirode na koje ne žele da troše vreme i sive moždane ćelije sadržaj doživljavaju kao nešto na šta su uzaludno potrošili vreme ili kao tešku glupost. Najčešće kao validan argument koriste stvar ukusa. Ovo nikad ne sme da bude argument jer se pod ovom parolom više od pola Srbije brani koji gleda rijaliti program.

Interesovanja su ključni faktor koja se menjaju tokom godina. Ono što nam je bilo zanimljivo kao deci, više nije kao odraslim osobama. Zašto? Uticalo je obrazovanje, iskustvo, spoljni faktori, zainteresovanost za pojedine oblasti itd. Dakle, nije stvar ukusa, već stvar interesovanja jer ako nekog nešto ne interesuje, možda nekog drugog baš to zanima.

Uvek imajte na umu da niko od nas nema identičan splet misli i ne razmišlja na isti način. Ljudi se ne slažu jer dugačije doživljavaju stvari. Nekom će da prija žuta boja, nekom plava, nekom crvena i svako je vidi vidi kao objektivno najlepšu jer njegovom oku prija. Ali, kad neko kaže – je l vidiš kako je lepa ova žuta nijansa, tek kad se zagledate shvatite zašto se nekom toliko dopada, iako je vama srcu ipak najdraža plava.

Najčitanije

Pročitaj još