Film “Tigers Are Not Afraid”: Kao i “Panov lavirint”, teško ga je zaboraviti

Evo sad da me neko pita – zašto nisi gledao “Tigers are not afraid”, ja bih mu rekao: “Izvini čiko, samo nemoj u glavu da me udaraš”. Mada, kad malo bolje razmislim fascinacija publike filmskim i televizijskim adaptacijama narko kartela i meksičkih narko bosova u slučaju ostvarenju Ise Lopez je kontra udarac pesnicom u glavu. Iako kasnim na ovaj voz godinu dana, srećom sačekao me je u pravom trenutku na ovom praznom letnjem filmskom peronu. Entuzijazam za životnom peripetijom margine društva tone kao šupalj brod u “Tigers are not afraid” jer objektiv nije uperen u lokalnog bandita ili narko “legendu”, već se okreće ka ljudima, tačnije, deci, ostavljenoj u neobranom grožđu moralno posrnulog sistema koji je i previše šansi dobio na velikom platnu i malom ekranu. Odrastanje u ovom surovom svetu je jedino moguće ako veruješ u magično dejstvo kreda koje ti je učiteljica gurnula u ruku, dok leži na patosu u nadi da tebe i nju neće pogoditi metak besnih bandi koje više ne znaju u šta tačno pucaju. Rasipništvo, nasilje i korupcija sa jedne strane, sa druge puste ulice u neimenovanom gradu u Meksiku, kojima lutaju mališani bez korena, repa i glave sa maštovitim idejama za preživljavanje. Idejama koje samo deci mogu da padnu na pamet. U ovom gradu duhova i političkog-mafijaškog mulja šeta grupica dečaka i jedna devojčica. 

Prvi samoodbrambeni mehanizam dece na traumu je magični svet. Klinci, za razliku od nas matorih, nemaju koncept prošlosti, bojaznosti od budućnost ili anksioznost sadašnjice. Njihov svet je sad i ovde. Magijska realnost kao mehanizam součavanja sa surovom realnošću je podjednako mračna i traumatična kao stvarnost, ali najmlađima daje smisao u besmislu grimizne svakodnevice. 

Kao i u slučaju magijskog realizma u “Panovom lavirintu” Giljerma del Toroa u kojem junakinja traži smisao za građanski rat, stradanje i nasilno ponašanje prema majci od strane generala u bajkovitom svetu mitološkog stvorenja Pana, tako i Estreja u Meksiku u kojem deca nestaju, a desetine hiljada biva ubijeno od strane mafijoza godišnje, zarobljena je u svetu duhova nemirnih duša koji je progone dok joj magične krede koje je dobila od učiteljice omogućavaju tri želje. Tri želje će sprečiti da je tri traumatična događaja poput divlje životinje ne rastrgnu. 

Foto: Variance Films

Estreja kao i svako dete je odrasla okovana pričama o prinčevima, princezama, čarobnim kulama, magičnim žabama i vešticama koje lete na metlama bez motora. Život kao život, prerano joj je pokazao da nijedno od bajkovitih stvorenja ne postoji, ali postoje tigrovi u ovoj bajci u Meksiku koji su ratnici, i postoje utvare koje sa njima žele rat. Stvorenja bez lica koja dozivaju decu da pođu sa njima u neki drugi svet. Estreja je prvu đavolsku neman videla kad se jednog dana njena majka nije vratila kući. Crna figura koju prati trag krvi u korak upozorila ju je da joj je bolje da beži i traži utočište, majku i hranu daleko od zidina koje više nisu njen dom. 

Na tom putu upoznaće grupu dečaka predvođenih Šajneom. Mališan nečujnog koraka, brzih prstiju i uličarskog rečnika ukrao je nešto što nije smeo od lokalne bande koja je u vezi sa, popularno rečeno, perspektivnim političarem El Ćinom. Iako je star-mali ubeđen da devojčice donosi nesreće, sažalio se nad njenom nemoći i gladi, pa Estreja postaje deo priče o ratnicima tigrovima i užasom koja ih prati u korak. 

Priča o preživljavanju ili kako kaže Estreja: “Svaki put kad poželim želju, nešto se loše desi” je nasilna i tragična priča o deci koja očajnički žele da budu deca, ali im svet oko njih to ne dozvoljava. 

Foto: Variance Films

U crno-komičnom tonu klinci maštaju o kući sa fudbalskim terenom i bazenom, dok leže u hrpi smeća, komuniciraju kao da su ratni veterani i kuju plan kako da izbegnu metak koji im zuji iza glave. Ništa u vezi sa njihovim životima ne miriše na detinjstvo. Smrdi na ubuđale kontejnere i tela mrtvih ljudi koje je policija odavno prestala da traži. 

Isa Lopez, kao i Giljermo del Toro, predstavlja psihološki profil dece u traumatičnim okolnostima. Možda njihov svet je nelogičan odraslom čoveku, ali je mračan i preteći kao senka koja iznenadno zatreperi pred očima racionalnog čoveka. Nada se da je nije video, ali ju je video. 


Blago Dedi, pročitaj i ⇓

Film “Pan’s Labyrinth”: I posle 13 godina na kraju plačem da suza suzu sustiže


Kad maestralne glumačke sposobnosti mališana, emotivna konekcija grupe i katarzičan kraj počnu sa udarcima taško je ostati mrtav hladan.

Uostalom, Šejn u nekom trenutku kaže Estreji: “Shvati ženo. Nema želja, nema ničega, nema ni tigrova. Jedino smo mi ovde”. I to je najmračniji deo priče. 

Film Tigers Are Not Afraid
Ocena
4.8
  • Režija
  • Scenario
  • Gluma
  • Atmosfera

Presuda

“Tigers are not afraid” je fantazijska priča o traumama iz detinjstva. Lako ju je gledati iz udobnosti doma, ali ju je teško zaboraviti. 

volim

  • psihološki koncept priče
  • fantastični maleni glumci
  • humor u jezivim okolnostima
  • katarzično finale

Ne volim

Najčitanije

Pročitaj još