Film “The Woman in the Window”: Crna Ejmi, silazi sa tog prozora

Voajerističku senzaciju teško je obuzdati kad se čuje glasna rasprava ili komešanje ispred našeg prozora. Radoznalost koja bi golim rukama da zadavi mačku, sa naoštrenim čulom sluha i izbečenim očima, brzinom svetlosti će razmaknuti zavesu, uhvatiti se za kvaku i otvoriti taj mali, ali značajan prolaz između sigurnosti našeg doma i spoljnog sveta. Osuđujući um sa gađenjem (jer zašto se ova stoka dernja usred noći) i znatiželjom (ma, šta kažeš, znači, ipak komšija ima ljubavnicu) dobiće dovoljnu dozu nepotrebnih informacija koje može da iskoristi u trenucima dokolice ili čaršijskog ogovaranja uz gorku kafu. Neizbežan prezir prema gospođi ili gospodinu koji dane i noći provode prislonjeni uz staklo čekajući da se nešto desi, sa druge strane PVC rama kriju izolaciju i usamljenost bez neke veće zle namere. U ovoj jednačini svi su gubitnici. Prvi se nisu dobro naspavali i događaj od prethodne večeri će istrošiti torokanjem sledećeg jutra, a drugi ostaju sami sa iste strane prozora bez šanse da podele sa nekim ono što su videli.

Ana Foks (Ejmi Adams) uskoro puni godinu dana uspešnog špijuniranja komšiluka. Sa nekim nije ni reč progovorila, zapravo, nije ih ni valjano upoznala, ali zna čija majka crnu vunu prede. Jedino što prede u njenom zatvoru je mačka. Doduše, sa njom ne može da podeli ono što je videla.

Za Anu minuti su meseci, sati kao godine, pa ih ubija učenjem francuskog jezika, alkoholizmom i neumornim gledanjem filmova čije je replike naučila napamet. U suštini Ana se nimalo ne razlikuje od prosečnog građanina Srbije za vreme prvog karantina. Ali, njen život nije okovala pandemija ili zla kob koja ju je zaključala u kavez sa visokim prozorima. Ključ njenog zdravog razuma u duboku reku bacila je agorafobija. Spoljni svet kao krvni neprijatelj osudio ju je na povremene telefonske razgovore sa bivšim mužem i ćerkom koje ne viđa. Ako već mački ne može da ispriča šta se događa u njenom okruženju, srećom, na raspolaganju su joj dva para ušiju.

Povremene paranoične i manične epizode prekidaju košmarni snovi prepuni belih zvezda i zvuka usijanog metala. I tako bi Anina svakodnevica bila ista do kraja sumorne večnosti da se u njen komšiluk nije doselila porodica Rasel. Možda nema nikoga ko će joj reći da sa njima nešto nije u redu, ali nema potrebe, Ana dobro vidi šta se događa u njihovom domu dok ih kao kobac posmatra sa prozora. Može krvlju da potpiše da je videla ubistvo. Može da se zakune u svoje najmilije da ju je Džejn Rasel posetila jedne večeri. Može da viče iz sveg glasa da nije luda, ali policija i porodica Rasel znaju da je teško mentalno bolesna, i da su joj omiljena hrana tablete i crno vino.

Promotivne fotografije ustupio je Netflix

Kako poverovati Ani da je videla ubistvo Džejn Rasel kad je ta žena živa? I zašto Džejn Rasel nije ista ona žena koja ju je posetila pre dve večeri? Zašto se njen sin toliko plaši oca? I zašto je prošlost gospodina Alistera Rasela mutnija od močvarne vode?

Paranoično-klaustrofobična atmosfera adaptacije romana A.Dž.Fin (Danijel Malori) “Žena na prozoru” je filmski mutant Hičkokovskih klasika i ideje lucidnih snova. Američki pisac vidno inspirisan navalom romana u čijim se naslovi pominje “žena ili devojka” (Devojka iz voza, Nestala devojka) i pre svega radom Džilijen Flin i Pole Hokins smućkao je triler čija misterija počiva na neubedljivosti priče naratorke. Čuvena caka – mora da sve izmišlja jer je mentalno nestabilna, a u dobro poznatom maniru razvija se se sistemom – pa, nije baš toliko prsla.


Blago Dedi, pročitaj i

Nove serije i filmovi koji izlaze u maju


Film Džoija Rajta u režiserskom domenu radi sve što je moguće da “Žena na prozoru” izgleda fantastično i da boravak sa Anom Foks učini što neprijatnijim i mučnijim. Kada bi se sa površne sastrugali montažerski prelazi i kadriranje, film bi mogao da bude pozorišna predstava jer je nekoliko scena stilski skovano poput pozorišne drame. Crno-komični trenuci kao momenat predaha su najvećim delom zasluga odlične Ejmi Adams koja je vrlo problematičan scenario i tekst učinila koliko je to moguće strukturisanim i karakterno jasnim.

“The Woman in the Window” može da se preseče na dva dela. Prvi deo je paranoidna misterija i traganje za dokazima koji će da razjasne šta se to događa u stanu Ane Foks. Sve dok radnja plete misteriju uz pratnju ekscentrične i pomalo neprijatne glume (pre svega zbog neobičnog teksta) Džulijan Mur i Gerija Odlmena, mamac narativa drži znatiželju na udici, iako sve deluje jako čudno i teatralno. A, onda dolazi drugi deo filma. Ekspozicija je antikatarzični slešerski horor iz devedesetih koji je ujedno najveće razočaranje.

Promotivne fotografije ustupio je Netflix

Zapravo “The Woman in the Window” je prvobitno bio potpuno drugačije zamišljen sa razradom koja je bila apstraktnija i psihološki kompleksnija. Na veliku žalost, test grupa koja pogledala film nije razumela kako i na koji način Anina bolest utiče na njen život. Pod pritiskom čelnika kompanije Fox finalni čin je promenjen. Umesto prostora za raspravu, šta se dogodilo sa Anom i komšilukom, dobili smo 15 minuta u kojima dva lika gledajući direktno u kameru otkrivaju celu priču. Ovaj nipodaštavajući odnos prema publici, kojoj kao da fali jedan hromozom, vodi ka klišeiranom i zastarelom tipu triler priča koje su odavno postale prošlost.

Iščašena atmosfera i Hičkokovski osvrt nestaju bez traga i glasa u epilogu. Odjednom postajemo svedoci nekog drugog filma koji je nasilno prekinuo program.

“The Woman in the Window” nije izgubljen slučaj, ali je simpatično naježeno mače koje je bačeno niz vodu. Obećava mnogo toga i na kraju ne ispuni ništa. Kao i špijunaža sa prozora. Rasprava je obećavala, ali umesto vrhunca koji će da se završi pesničenjem, od dosade ste navukli zavese uz komentar – pusti budale!

Film "The Woman in the Window"
Ocena
2.9
  • Režija
  • Scenario
  • Gluma
  • Atmosfera

Summary

“The Woman in the Window” je komšinica koja vam je obećala kafu i dobar trač. Pozvonili ste na vrata, ali ona nije bila tu. 

Najčitanije

Pročitaj još