Marvelovi junaci su trenutno zlatna koka Holivuda. Dovljno je da se najavi dugometražni igrani film sa Marvelovim logoom i distributer može zadovljno da trlja ruke jer će kasica prasica biti prepuna nakon premijere. Pre super-junaka u trendu su bili vampiri i njihovi neprijatelji vukodlaci, pre vampira je bio Saw i 150 delova istog, pre svih njih Džejms Kameron sa 3D tehnologijom, ali niko još uvek ne drži lestivcu u kinematografiji tako visoko kao Marvel, žao mi je DC. Slobodno mogu da kažem da prehajpovani Black Panther je ispunio iščekivanja jer je zaradio 1,5 milijardi dolara i pobrao pohvale kritičara i publike. Sad kad su se strasti smirile došlo je vreme da objektivno sagledamo situaciju.
Black Panther je stacioniran u fiktivnoj Vakandi u Africi. Mesto obiluje vajbrenijumom, svojevrsnim metalom, koji je učinio da afrička zemlja u tehnološkom smislu bude najmodernije i najnaprednije mesto na svetu. Princ Tačala posle smrti oca, bivšeg Crnog pantera i kralja, proglašen je za prestolonaslednika, ali pre nego što njegova buduća zemlja napravi sledeći korak mora da dokaže da ju je vredan ritualnim činom koji zajednica nameće. Međutim, na tron se nameračio N’Jadaka strpljivi i veoma proračunati negativac.
Black Panther kao i većina filmova o strpskim junacima ima standradni narativ podeljen u tri faze koje logično vode do grandioznog finala, odnosno epske makljaže za koju reditelj čuva sve vizuelne kečeve u rukavu.
Interesantno je da smo prvi put svedoci da film zaista odgovara na hajp koji je postavio trejler. Crni panter je dinamičan, duhovit kada treba i veoma zabavan. Kao najjače oružje koristi fantastične kadrove, scenografiju, kostime i božanstvenu borbenu koreografiju. Za spektakularno snimljen film je zadužena Rejčel Morison koja je nominovana za Oskara za film “Mudbound”.
Fantastičan izbor glumaca, stavljanje fokusa na žene (generalku, sestru, majku i špijuna) koje su na momente bitnije od samog Crnog pantera, preispitivanje rasizma jer u ovom univerzumu Afrika je mesto koje može da sravni sa zemljom belu populaciju – su bitni elementi koji nižu pozitivne poene na račun filma.
Naravno, film pati od nekoliko klasičnih emotivnih klišea, naročito na samom kraju (neću spojlovati), scenario često nailazi na zid u karaterizaciji u vidu opštih mesta koja su veoma specifična za filmove o super-junacima i tempo naracije nije najbolje rešio sudbine svih likova do samog kraja filma.
Kao što svaki film ima svojih problemčića, tako ih ima i Black Panther, ali to ne umanjuje zabavni faktor koji je na najvišem nivou. I on je upravo to – film koji treba da nas zabavi i ništa više od toga. Svaki pokušaj ulaženje u dublje analize i davanje većeg značaja nego što jeste je besmisleno.
Činjenica je da je Black Panther jako značajan za afro-američku publiku u Americi jer su konačno dobili super-junaka koji je tamne puti. Kao što su devojčice prošle godine dobile Wonder Women i njihov idol više nije uspavana Aurora koja na vrhu kule spava 100 godina dok je princ poljupcem ne probudi, tako su i afro-američki klinci dobili svog junaka. Ali, dublje zalaženje u analizu od ovoga je preterano, iako su zapadnjački mediji pokušali da predstave Black Panther kao revoluciju. On jeste preokret u novijoj kinematografiji, ali i dalje je u pitanju film za zabavu miliona.
Dakle, da li je dobar kao što pričaju? Da! Kako znam? Gledao sam sa majkom koja ima 60 godina i koja se podjednako dobro zabavila kao i ja. Molim lepo.
Pročitaj i: