Prvi put u životu sam gledao Avengers (sva tri dela) i imam samo jednu reč

Uvek sam bio gadljiv na frazu – stvar ukusa, kao na validan argumen zašto se nekom nešto sviđa. Kad neko kaže stvar ukusa odmah postavi štit odbrane kao Kapetan Amerika (već vam je jasno da sam se napržio) ne bi li se odbranio od potencijalne debate. Uostalom čuvene dve reči služe medijskim kućama i televizijama decenijama unazad da opravdaju propagiranje određenog sadržaja. Mnogo adekvatniji termin je – stvar interesovanja. Nešto što nas golica, zanima, intrigira, iako možda druge ne dotiče ili ne interesuje na bilo kom nivou. Uostalom, interesovanja se grade od najranijeg detinjstva i oblikuju u odraslom dobu. 

Svako od nas ima svoju nišu koju tvrdoglavo čuva kao troglavi pas Kerber na ulazu podzemnog Hadovog sveta. Moja je horor i psiho-horor žanr. Sve što igra na granici apstrakcije, psihologije, straha, paranoje, pa čak i kolektivne društvene histerije – tu sam, spreman da telo položim u odbrani. Superheroji? Do njih mi je stalo kao do izveštaja o vodostaju. Čitav koncept sam smatrao nekom dečjom fantazijom u kojoj odrasli ljudi regresivno proživljavaju svoje detinjstvo. Mada, kad malo bolje razmislim i romantične-komedije i drame su ljubavna fantazija u koju se uživljavamo zbog deficita iste u stvarnom životu i tako žanrovski redom.

Ali kolektivna histerija za Marvelovim unverzumom i ova koja nam preti ovih dana da “Winter is Coming” me sve više tupo udara u potiljak. Beskrajno mi je simpatično što se pojedinci smatraju potpunim andergaundom / supkulturom jer ne gledaju Game of Thrones uz čvrstu ruku i pamet koja kaže – ti si individualac koji se neće pokloniti većini. 

Foto: HBO

I dok bi iz mojih usta izašla rečenica: “Ma, daj, pogledaj, probaj, pa onda mrzi“, ubrzo sam se setio da sam već više od jedne decenije bacio ignor dugme na Marvelove filmove. Sistemski sam odbijao da potrošim vreme na njih jer nisam želeo da padnem pod uticaj. Pošto sebi dajem za pravo da kažem drugima – pogledaj Game of Thrones i ne seri, onda sam sebi rekao da konačno povučem vodu i da pogledam Avengers – sva tri dela, molim lepo. 


Blago Dedi, pročitaj i ⇓

Sve sezone “Game of Thrones” spakovane u 16 minuta


Prva koska koja mi je uletela na koju nisam računao, srećom da sa gledao Thor: Ragnarok (koji obožavam) i Guardians of the Galaxy, je uvod od 18 filmova pre nego što uopšte zaploviš u vode Avengers. Mada, možeš i bez njih, ali ako ti je stalo da propratiš čitavu genezu i karakterizaciju likova treba krenuti redno. Kao i obično ambiciozno sam pokušao da gledam bez uvoda i iznenađujuće mi nije uopšte bilo teško da se zakačim za narativni brod. Tu i tamo bih se pitao – šta, kako, ali Avengers su dovoljno vešto napravljeni da bi mogli da funkcionišu i sami za sebe. Napomena: bitan je serijal Thor, a naročito Guardian of Galaxy kad se dokrcaš do trećeg dela Infinity War. 

Foto: Marvel Studios

Nakon što sam se na brzaka upoznao sa Tonijem Starkom (Iron Man), Odinovim sinom bogom groma Torom, Brusom Benerom (Hulk), Stivom Rodžersom (Captain America), Natašom Romanov (Black Widow) – prvobitnom ekipom koja kasnije ulazi u sukob sa titanom Tanosom i kojoj se pridružuje još brlog likova, priča je znala da bude malo haotična i histerična, naročito u Age of Ultron (koji je moram da priznam najslabiji od sva tri dela), ali bio sam ozbiljno investiran u ono što se događa. 


Blago Dedi, pročitaj i ⇓

Filmovi koji izlaze u aprilu će nas u grob oterati


Avengers kao niz akcionih filmova, što i jesu, je produkcijsko, tehničko i kostimografsko čudo. Posle Infinity War moje oči da su mogle zaigrale bi čoček. Vrlo dovitljiv humor, koji nije svaki put toliko suptilan i često crpi snagu iz internih fora (koje nisam razumeo jer nisam sve Marvelovce gledao), je kako su filmovi prelazili sa jednog na drugi, bivao sve bolji i bolji. 

Fantastična karakterizacija likova (ne mogu da verujem da sam ovo rekao) je pod konac. Tačno se zna šta su čiji porivi, kuda i kako se kreću, mada, barem u toku Avengers najviše je akcenat na Toru, zelenom besnom čudu Hulku, metalnom čoveku (Iron Man) i poentiranje na Tanosu, koji je kao negativac briljantno konstruisan. 

Foto: Marvel Studios

Problem je što su prva dva dela filma klasično scenarijski mapirano izvedena. Tačka A, tačka B i grande finale tačka C. S tim što se Age of Ultron trudi da poradi malo na likovima, ali često odlazi u bljutavost i neku romantičnu stranu koja nije najsrećnije izvedena. 

Kad je na red došao Infinity War više puta sam se bacakao po krevetu, navijao kao dete i oduševljeno gledao kako scenario ne mora da bude mapiran. Gledajući kritike jako sam iznenađen da je bio popriličan broj onih koji su bacali ljagu na treći deo koji je realno svetlosnim godinama bolji od prva dva. 

Oduševila me je kompleksnost radnje, koja možda deluje krajnje banalno, ali kad se univerzumi junaka spoje i njihove ponekad jako tragične sudbine, Avengers je kao Homerova “Odiseja”. 

Foto: Marvel Studios

Pošto se uskoro bliži premijera Endgame – imamo samo jednu reč – zaintersovan, ooo da, jako sam zainteresovan. 

Avengers su ono što jesu i generalno Marvelov univerzum je to što jeste – laka zabava, koja često samu sebe ne shvata ozbiljno, što je odlična stvar, prepuna vrlo harizmatičnih likova, jako dobro napravljenih filmova koji izgledaju ludilo, naročito u 4K HDR varijanti. 

Ako ste bili u klubu – ne gledam Avengers-e to je za decu, probajte, samo probajte, možda vam se svidi. Jer da mi je neko rekao da ću se ovoliko primiti – ja mu ne bih verovao. 

Najčitanije

Pročitaj još

Marvelovi Avengers sa svakim delom idu korak napred i prave progores kako na polju naracije, likova, akcionih scena, tehničkih mogućnosti i ono najbitnije lake zabave jer to je njihova uloga - zabava. Prvi put u životu sam gledao Avengers (sva tri dela) i imam samo jednu reč