Film “Antebellum”: Promašeni šamar

Get Out” (2017) rediteja i scenariste Džordana Pila otvorio je vrata i prozore društveno-političkoj satiri u savremenom i večito uljuljkanom monolitnom Holivudu. Akcenat na rasnoj segregaciji i koncept ropstva je univerzalnija tema nego što se na prvi pogled čini. Ono što je Bong Džun Ho u “Parasite“, i ranijim radovima poput “Snowpiercer”, isticao kao suštinski problem društva kroz istoriju, odnosno potreba za distancom i klasnom raslojenošću, to je Pil implementirao u svom radu, u vidu netrepeljivosti naizgled davno napuštenih nacističkih ideja o superiornoj i inferiornoj rasi. Iako se ideja o rasnom i rodnom konceptu kroz klasičan sociološki diskurs sve više i agresivnije manifestuje u savremenoj kinematografiji, u slučaju Džerarda Buša i Kristofera Renca u filmu “Antebellum” nije problem košmarna ideja, već njena prezentacija. Nešto kao propuštena šansa za emotivnim i ideološkim šamarom. Ruka se zaletela, ali pri sletanju pri obraz, omašila je kurs. 

Šetnja zabačenim delom Luizijane na plantaži pamuka u periodu Američkog građanskog rata u efektnom vizuelnom uvodu je Bong Džun Hoovski primer klasnog i rasnog raskola. Nepregledno poljsko cveće, bezbrižno šetkanje devojčice, majka koja je spokojno čeka na tremu u kontrastu sa peskovitim i prašnjavim životom robova kojima dželati na konjima dišu za vratom. Ne daju im da govore, ne daju im da žive, ne daju im da dišu. 

Grozomorna scena lova na one koji su se usudili da izgovore reč jače od šapata je gotovo neprijatni vizuelni spektakl. Negde između neljudskog mučenja i maestralne fotografije čuči osećaj nelagode jer autori ne dozvoljavaju da se uživa u onome što se odmotava gledaocu pred očima. 

Foto: Lionsgate

Kao i segreriana plantaža, tako i priča upoznaje nas sa jednom osobom na dva mesta u dva vremenska trenutka. U jednoj stvarnosti Iden (Žanel Mone) je robinja na plantaži u drugoj stvarnosti je Veronika Henli – uspešna autorka savremenog doba i borac za rasnu jednakost. Kao što uvodni citat Vilijama Foknera napominje: “Prošlost ne umire. Prošlost nije ni prošlost”, narativ “Antebelluma” sugeriše da neke stvari ne počivaju tek tako u miru. 

Iden i Veronika Henli su ista osoba, ali kako je ista osoba u dva vremenska procepa i dva potpuno drugačija sveta? I glavno pitanje – koji je stvarnost i kako pobeći? “Antebellum” poput ranih radova Em Najt Šamalona (Šesto čulo, Selo) ima veliki obrt pred kraj koji svodi račune. 

Foto: Lionsgate

Postoji nekoliko stvari koje “Antebellum” uspešno izvodi. Pravi interesantnu paralelu između dva veoma udaljena vremenska trenutka koji se oslanjaju na citat Vilijama Foknera, aludirajući na problem savremenog društva, a potom krajnje živopisno i traumatično oživljava košmar koji je sanjao Džerard Buš i koji mu je poslužio kao ideja za film. Fantastični vizuelni, rediteljski i kostimografski momenti upotpunjeni glumom Žanel Mone i komičnim ispadima Gabi Sidibi donekle spasavaju film od veće propasti. 

Problem je vrlo jasna nedovršenost scenarija koji niti je napravio jasno likove, niti je znao kako da poentira za kraj. Potpuna praznina narativa diše samo zahvaljujući atmosferi koju pravi fotografija i audio inženjering. Povremene upadice, društveni komentari, pa čak i pokušaj horor elemenata su prozirni kao fils papir. Priča više pluta i čeka obrt, nego što dinamički radnju ispunjava sadžajem koji bi ga učinio primamljivijim nego što jeste. 

Foto: Lionsgate

Gotovo je nemoguće ostvariti nikakav emotivni odnos prema likovima. Za šta ne treba kriviti glumce, koji su uradili šta su mogli od onoga što im je dato, već scenario koji sve do samog kraja nema pojma ni ko je negativac priče. 

Međutim, zbog svoje relativno kontroverzne prirode i ideje koja uopšte nije loša, mada je već bila u drugačijoj formi u nekom drugom filmu Em Najt Šamalona, “Antebellum” može biti neka vrsta laganog trešića koji je tu i neće preterano zasmetati. Razočaraće, ali ne suštinski. Ovo je možda najveća uvreda za kreatore jer je sigurno da nisu želeli da njihov film dobije etiketu “trešić”. Umesto da su napravili remek-delo kao Oktavija Batler sa romanom “Kindred” u kojem junakinja je poslata u prošlost da proživljava užase svojih predaka, autori su zaplivali teškim mediokritetkim vodama bez ideje kako i na koji način da pošalju poruku koji su imali. Previše su gledali u “Get Out” premalo u sopstveni film. 

Film Antebellum
Ocena
2.6
  • Režija
  • Scenario
  • Gluma
  • Atmosfera

Presuda

Film “Antebellum” je jedna od najvećih propuštenih šansi ove godine. Priča o ženi koja je zarobljena u prošlosti umesto metaforične horor priče postaje praznoglavi kliše. 

volim

  • fantastična fotografija i kadrovi
  • audio inženjenring
  • dobra glumačka postava

Ne volim

  • prazni likovi i narativ
  • obrt koji i nije baš neki obrt
  • nedorečenost i nedovršenost scenarija
  • pokušaj horor elemenata koji ne služe ničemu

Najčitanije

Pročitaj još