Živeo sam svoj život, “srkao” vruću kafu, razmišljao šta mi je pametnije – da li da prespavam Novu godinu ili da ostanem ispod tri ćebeta sa činijom ruske salate i pola vekne hleba u najluđoj noći, i bio ubeđen da što se tiče ove godine, naročito filma, serija i pop kulture, nemam nekog velikog posla sve do Zlatnog globusa početkom januara. Ali, negde iz mrklog mraka, kao manijak iz parka iskočio je kokreator stripskog junaka “Venom” Tod Mekfarlin i prepao me svojom izjavom. Na momenat sam se osetio kao Bebi Dol u rijaliti programu.
Film koji je nastao u saradnji Sony Pictures i Marvela od dana premijere, pa do danas zaradio je 852 miliona dolara širom sveta. U prevodu mnogo ljudi ga je pogledalo i uglavnom publika je bila jako srećna onim što je videla. Film na IMBD ima ocenu 6,9 na osnovu 176.000 glasova publike, a na Rotten Tomatoes posle 30.000 glasova publike ovenčan je ocenom 85 od maksimalnih 100. Međutim, kritičari / analitičari nisu bili balgonakloni, pa je “Venom” jedan od najgore ocenjenih filmova godine sa rezultatom 29 od 100.
Ovo je jako zabolelo jednog od kreatora “Venoma”, gospodina Mekfarlina, koji je objasnio zašto je ocena ovako niska za Yahoo Entertainment.
“Kritičari mnogo puta greše jer zaboravljaju koliko imaju godina. Dođu sa stavom, imaju 42 godine ili više i krenu da pametuju. Prestanite! Zamislite da imate 16 godina i da ste odgledali film. Bili biste oduševljeni. Oni su matori“.
Za početak svi vi što imate 40 godina i više sram vas bilo. Kako ste se usudili da ostarite i da imate stav. Uostalom, šta matori ljudi traže u bioskopu, zar nas nije društvo naučilo da posle tridesete treba svi da crknemo jer više nismo mladi. Još ako niste u braku, nemate decu – promašili ste život.
Sa obe noge u četvrtoj deceniji valjda imam još uvek neko pravo da se javim i koprcam, ali bojim se da će za nekoliko godina deca početi da me biju ako se ne složim sa njima.
Pošto je “Venom”, ako mene neko pita, bio megalomansko blamantno negledljivo smeće od filma, priuštio sam sebi to mazohističko zadovoljstvo da ga još jednom pogledam i pronađem izgubljenog tinejdžera u sebi koji bi rekao – film, znači, gori, znači, brate topionica bakra, znači, topčiderska česma.
Pošto sam već jednom potrošio reči na “Venom-a” biću vrlo kratak. Jedina stvar koja u filmu valja je gluma Toma Hardija. Jedini put sam se nasmejao, na ostale “odlične fore” sam zaboravio da se smejem, na scenu u kojoj Venom pokušava da natera Edija da skoči sa zgrade, ali propali novinar ipak odluči da se spusti liftom.
Nema opravdanja za scenarijski trenutak u kojem Mišel Vilijams, u perici sa buvljaka, raskida sa Hardijem zbog najglupljeg mogućeg razloga jer je žena do pre 10 minuta htela da se uda za njega, a potom pronalazi čoveka svog života još brže nego što je raskinula. Nema opravdanja za najbalavijeg negativca koji su super-herojski filmovi videli poslednjih godina. Nema opravdanja za scene u kojima Venom otkida glave, a one lete kao plastična glava Barbike, i svakako nema opravdanja za celokupni narativni koncept koji je napravljen, gle čuda, za DECU!!!
Doduše, može na to da se gleda i ovako. Starosna diskriminacija cveta u svetu. Ako obratite pažnju najčešći komentari su da je neko propao, da se olindrao, ofucao, a to obično važi za one koji su ostarili jer majku mu svi starimo. Ali, savremeni život ne toleriše starost, pa se tako i sve industrije ponašaju. Korporativne moćnike ne zanima šta neki deda od 40 godina misli o filmu jer njega deca ne slušaju, njega samo zanima kako da deca dođu u bioskop, kupe igricu ili šta već. Ako je klincima strava, ko smo mi da kažemo bilo šta – pogotovu da ne valja, brate.
I istina je, tinejdžeri vladaju svetom. Prave ozbiljne karijere na YouTube i zarađuju koliko svi mi zajedno godišnje, utiču na oblikovanje mišljenja ljudi koji ih prate jer su uzori i idoli milionima, i znači, brate, šta tamo neki čiča zna šta je dobar film.
Istina je, matori smo i ne moramo da volimo “Venom” jer smo odgledali više od dva i po filma u životu. Sad idem da zakupim parcelu na Novom groblju.