Prva sezona “The OA” recenzija: Odoleva testu vremena

Preri Džonson je nestala. Niko je nije video sedam godina. Ni ona nije mogla da vidi u kom mračnom kraju sveta je sakrivena od drugih jer je čulo vida izgubila još kao devojčica. Čini se da je svet odustao od nje i ona od njega posle toliko vremena, sve dok video-klip na YouTube-u o devojci koja skače sa mosta nije postao viralni snimak u državi. Majka kao i svaka majka lice svog deteta ne zaboravlja. Gospođa Džonson je gledala ponovnu smrt svoje usvojene ćerke, ali skok sa mosta nije kraj, već novi početak za Preri Džonson koja insistira da je ljudi oslovljavaju sa OA.

Pre nego što je isparila sa lica zemlje Preri je bila slepa, ali povratak kao novi život koji je udahnut u Lazara (Četvorodnevni Lazar kojeg je Isus vaskrsao) vratio joj je ono što joj je život oduzeo – vid.

Misteriozna devojka krije tragove svog nestanka od roditelja i policije, još uvek nespremna da otkrije kakvo čudo joj je povratilo vid posle toliko godina. Preri jedino želi da stupi u kontakt sa Homerom kojeg pamti iz svog prethodnog života – koji možda postoji, a možda je samo jedan od glasova sa kojima se borila kao dete.

Foto: Netflix

OA (Preri Džonson) sklapa dogovor sa lokalnim školskim siledžijom – ako ona njemu učini uslugu i spasi ga izbacivanja iz škole, on će okupiti pet ljudi u ponoć u napuštenoj kući, koji će pre dolaska ostaviti otvorena vrata svog doma.

Ovo je sam vrh ledenog brega psihodelije naracije koja će se odvijati u toku osam epizoda, jer serija “The OA” krije još mnogo dramskih, naučno-fantastičnih, bajkovitih i filozofskih kečeva u rukavu.

“The OA” je debitovala u decembru 2016. godine na Natflix-u i odmah je etiketirana kao “ona čudna serija u kojoj se događaju uvrnute stvari“. Iako su prošle tri godine priča o Preri Džonson odoleva testu vremena jer iz trenutne perspektive više deluje kao debitant koji je bio previše progresivan za svoje vreme.

Preambiciozna priča o pomeranju prostora, vremena, životnih ciklusa, sistemu spojenih sudova, slučajnih poznanstava koji mogu da promene život, moderne filozofije i druge šanse je nesvakidašnje televizijsko iskustvo koje je viđeno samo te 2016. godine.

Intrigantnost priče, raznolike teksutre naracije, žanrovsko žongliranje i božanstvena fotografija ne mogu da prikriju to što serija preozbiljno shvata samu sebe, ikao je često vrlo banalna i perpleksna na svoju štetu.

“The OA” će u prvoj polovini sezone obezbediti više nego dovoljno materijala da se ostane žedan za još vode koju kreatori žele da prospu. Ali, razrešenje priče, filozofsko tumaranje i ostavljanje previše prostora za analizu ubijaju osnovnu postavku serije.

Bez obzira na klimatavo finale, “The OA” blista u svojoj ludosti, drskosti i maštovitosti. I ono što je najbolje 22. marta počinje druga sezona koja će možda poravnati račune iz prve. Da li treba da je gledate? Ooooo, da, jer ionako ništa novo što je vredno pažnje nije izašlo.

Pročitaj i: 

Trejler za drugu sezonu serije “The OA” 

Najčitanije

Pročitaj još

Serija "The OA" je kompleksna i perpleksna. Prva sezona "The OA" recenzija: Odoleva testu vremena