Nisam siguran kako mozak funkcioniše, ali ima svoje neobične mehanizme odbrane koje me s vremena na vreme uplaše. Prva misao koji mi je bila na pameti kad sam otvorio oči jutros je bio Wilfred i pomislio sam – iz koje mračne moždane jazbine sam te iskopao? Tako sam se jednog jutra probudio i non-stop mi je bila u glavi pesma Ekstra Nene. WTF? To su valjda oni dani kad mozak povraća previše usisanih informacija tokom godina. Elem, Wilfred. Na znam zašto i kako sam zaboravio na opičenog Australijanca prerušenog u psa koji tokom četiri sezone maltretira večito izgubljenog i izbezumljenog Elajdžu Vudsa, ali zahvalan sam ovoj mojoj glavudži što me je podsetila.
“Wilfred” je iščašena crna-komedija koja kao i svaka neobična serija ima malo i začina, tačnije, misterije.
Priča prati Rajana i psa Wilfreda. Wilfi je običan pas za druge ljude, ali za Rajana on je čovek u kostimu najboljeg čovekovog prijatelja koji je u seksualnoj vezi sa plišanim medom, mada će kasnije da se smuva sa jednom žirafom, veliki je ljubitelj marihuane i mučenja Rajana najbizarnijim idejama i situacijama.
Kako to da Rajan vidi čoveka u kostimu, a drugi vide običnog psa?
Sve počinje nervnim slomom glavnog junaka koji posle višestrukih životnih promašaja želi sebi da oduzme život. Umesto da mu odzvoni vreme na planeti, na vrata će mu pozvoniti komšinica Džena sa molbom da pričuva njenog psa. Večito zbunjeni Rajan sumnja da su lekovi koje je popio odradili svoje i da je uveliko preminuo, i da ono što vidi je novi život – zagrobni život. Međutim, Rajan je živ da življi ne može biti i Wilfred je sastavni deo njegovog života sa kojim će morati da se bori sve do velikog saznanja ko je i šta je čovek u kostimu psa.
Wilfred je ponekad Rajanov najbolji prijatelj, ponekad je njegov terapeut, ponekad ga uvaljuje u užasne nevolje, a nekad sa njim se provodi kao nikad u životu.
Humor koji lupa šamare, odlični glumački momenti i razvijanje teorija o tome ko je Wilfred drži gledaoca sve do samog kraja. A, onda… Pa, videćete.
Pročitaj i: