“Love, Death & Robots” 3. sezona, recenzija: Kad su već ljudi neviđeno glupi, onda neka barem bude krvavo zabavno

Pomalo je poražavajuće što se mator čovek, kao ja, (da, mator čovek jer kad krene promena vremena sve me žiga i probada, dakle, sve je, samo mladost nije) preterano raduje šizofreno-eklektičnom nastavku antologijskog animiranog serijala “Love, Death & Robots”. Naizgled naivan koncept minijaturnih priča upakovnih u najraznovrsnije vizuelno-stilske forme kako sezone odmiču sve je bliži ponekad komičnom, a najčešće mračnom preispitivanju moralnih smernica ljudske vrste. Zato nije nimalo čudno zašto su u skoro svakoj priči homo sapiensi izumrli kao dinosauri. A, opet, nije nimalo čudno što i “starca Foču od stotinu ljeta” neumorno zabavlja ova kratka i (ne uvek) zabavna forma. 

Taman kad smo pomislili da smo sve videli – priču o zlokobnom jogurtu koji želi da zavlada svetom, stimpank legendu o srebrnoj lisici, alternativni istorijski događaj sa Sovjetima za vreme Drugog svetskog rata koji se susreću sa okultnim posledicama prizivanja vojske podzemnog sveta i distopijski svet segregiran na ljude koji žive večno i na one koji se i dalje razmnožavaju, ali sa smrtnom presudom, Dejvid Finčer i Tim Miler još uvek imaju kečeve u rukavu. 

Foto: Netflix

Mlake vode druge sezone pronašle su svoj put i u trećem delu “Love, Death & Robots”. Teška srca se mora priznati da je ovog puta akcenat najviše stavljen na vizuelni identitet (koji je uvek bio maestralan) nego na raznovrsnost tipova animacija i priča.

Umesto rizičnih narativa, treća sezona je demonstracija apsolutne moći CGI-a. Spektakularna poslednja epizoda “Jibaro” i pretposlednja “In Vaulted Halls Entombed” na momente potpuno brišu granicu između animacije i realnosti. Postaje više nego jasno da je tehnologija (softver i hardver) sve bliža konstrukciji likova i prostora bez potrebe da isti zaista budu tu – mogu da se fotorealistično repliciraju. 

Foto: Netflix

Vizuelna poslastica ima nekoliko dobrih, jednu fantastičnu i nekoliko epizoda koje su recikliranje naučno-fantasičnih ideja iz popularnih video-igara, filmova i beletristike. 

Za komični deo treće sezone zadužena je prolog epizoda o, sad već, tri voljena robota iz prve sezone na turneji po planeti Zemlji nakon što su se ljudi međusobno poubijali i apsurdno genijalna četvrta “Noć mini mrtvaca” koju samo treba pogledati i ne prepričavati. 

I dok su “Kill Team Kill”, “Swarm”, “Mason’s Rat”, “In Vaulted Halls Entombed” solidne i ujedno valjano izlizane narativne forme u “Love, Death & Robots”, dve epizode značajno štrče u odnosu na ostatak – Finčerovo poglavlje “Bad Traveling” i “Jibaro” autora Alberta Milega.

Foto: Netflix

Priča o prestraljvenim putnicima broda koji naseljava džinovska mutant kraba i bajkovita priča o gluvom vojniku koji ne čuje zov sirene čiji glas vodi u sigurnu smrt imaju emotivni i karakterno-moralni pečat upakovani u stilsku ekstravagancu. 

I dok pojedine priče deluju nasilno istrgnute iz konteksta, kao npr. “Swarm”, pomenute dve su sjajan primer kratke forme koja jasno oslikava svet u kom se priča odigrava. 

U “Love, Death & Robots” ne treba tražiti smisao, niti poveznicu, jer on to što jeste – konceptualna moderna digitalna umetnost o večito glupim ljudima i pametnim i duhovitim robotima.

"Love, Death & Robots" 3. sezona
Ocena
3.8
  • Režija
  • Scenario
  • Gluma
  • Atmosfera

Gde gledati?

Netflix

Najčitanije

Pročitaj još