Film “Lamb”: Pozovi mi egzorcistu, sveštenika i psihijatra

Čestitamo mami i tati. Kako je beba? Dobra je, jagnje naše. Posle ove uobičajene konverzacije, najavite posetu, lepo se obučete, puknete pare na poklon ili napunite kovertu, i spremite osmeh za svečani prilazak kolevci. Novopečeni mama i tata vas domaćinski ugoste, i konačno je došao trenutak da upoznate malenu pufnu. Prvi pokušaj, drugi, treći, okrenete se preponosnim roditeljima i jedino što vam je na pameti – da li su vama potrebni egzorcista, sveštenik i psihijatar ili njima. Može beba da spava kao jagnje, ali niko vas nije upozorio da je u krevetiću zaista jagnje.

Ne tako davno, ali jako daleko, toliko daleko da ni urlik očajnika niko ne bi čuo, na velikoj farmi prepunoj ovaca živeli su Marija i Ingvar. Nisu bili ni srećni, ni tužni. Zajedno usamljeni i zajedno melanholični živeli su jedan te isti dan. Hrani ovce, čisti štalu, kosi travu, jedi, spavaj, pa se sutra vidimo ponovo. Sve dok se jednog popodneva u ambaru nije desilo čudo. Znak da život ipak ima smisla i da se strpljenje isplatilo. Njihova plodna ovca na svet je donela njihovu ćerku Adu. Hibridno stvorenje sa glavom jagnjeta i telom čoveka nije mutant, niti greška prirode, to je Marijina i Ingvarova sreća, ona koju su zaslužili.

Ova mračna filmska bajka ovde bi se završila sa – živeli su srećno do kraja života, da reditelj i scenarista Valdimir Johanson nije zakuvao jagnjeću čorbu (ovo je bilo jače od mene).

“Lamb” na papiru i u teoriji je fantazijska-psihološka-folklorna drama, a u praksi je frustrirajuće jednostavna morbidno-apsurdna priča koja se kreće brzinom puža.

Gledajući sa strane “Lamb” može podsetiti na izviotperenu ideju “Malignant” sa neočekivanim obrtima i natprirodnim događajima koji vrve od misterija spremnih za rešavanje. Barem je ovako najava za Johansonov debitantski rad delovala, ali istina je da je po sredi film koji je snimljen neverovatnim veštinama, ali iste su izostale kada je priča u pitanju.

Foto: A24

Minimalistički dijalozi, jer će likovi doslovno progovoriti sveukupno po 10 rečenica u nešto više od sat i po vremena filma, ne ostavljaju nešto mnogo prostora za intrigu jer je “Lamb” prazan kao i štala nakon što su sve ovce poslate na slavsku trpezu. Johanson opsednut dnevnom monotonijom života Marije, Ingvara i njihovog više nego neobičnog deteta, sav teret je svaliio na publiku, očekujući da će maglovite i impresivne lokacije na Islandu ih držati do samog kraja. Iako je radoznalost ubila mačku, sve do finalne scene najveće pitanje je – šta predstavlja Ada, kako se sve ovo desilo i šta Valdimir ima da poruči?

Kada “Lamb” konačno otkrije šta je naravučenije ove bajke, jer kad se ceo narativ prepriča najviše zvuči kao neka jeziva folklorna priča, više je nego jasno da je rad Valdimira Johansona bio idealan za neku od epizoda “Zone sumraka” ili spinofa “Black Mirror”.

Vuk u jagnjećoj koži filma je finale koje ništa neće otkriti i završiće se sa takvom antikatarzom da jedino što ostaje da se duboko izdahne… od muke.

Iako tema i ideja su same po sebi dušu dale za narativnu igru, “Lamb” je na kraju još jedan od mnogih pokušaja da se od bizarne ideje napravi film koji nema ni razradu, ni pozadinsku priču, niti kapacitet da bude zaista sedam umetnost.

Johanson će oduševiti kompozicijom kadra zbog kojih pojedine scene izgledaju kao slike i impresivno izvedenim scenama sa životinjama koje su zasigurno bile pakao na zemlji za realizaciju, ali ovde se sve i završava.

“Lamb” je nekoliko puta izazvao neprijatnost i osećaj zbunjenosti. Kada je trebalo da uključi egzorcistu, sveštenika i psihijatra, ipak je odlučio da zakolje jagnje i ostavi gorak ukus u ustima.

Film "Lamb"
Ocena
2.6
  • Režija
  • Scenario
  • Gluma
  • Atmosfera

Presuda

“Lamb” mogao je da bude šta god poželi, odlučio je da samo bude lep.

Najčitanije

Pročitaj još