Film “Gretel & Hansel”: Kad veštica postane smaračica

Priroda bajke braće Grim “Ivica i Marica” umnogome zavisi od onog koji je preprepričava. Kostur verzija u kojoj su brat i sestra izmanipulisani od strane veštice i odbačeni od strane roditelja je banalizacija priče o dobru i zlu, ali kad joj se pridodaju detalji o zloj maćehi, moralno degradiranom ocu, večito gladnoj spodobi koja živi u slatkoj kućici, kamenčićima koje Ivica baca kroz šumu kako bi znao kako da se sa sestrom vrati kući i priča o borbi za preživaljvanjem u zatočeništvu, oblikuje mnogo veću priču o surovom svetu odraslih i traumatičnom detinjstvu, koji su put ka osećaju odbačenosti i životne nesigurnosti. Reditelj i scenarista Oz Perkins zamenio je uloge u filmu “Gretel & Hansel” jer je u ovoj alteraciji bajke stub temeljac priče Marica, dok je Ivica naivni dečak kojeg kroz život vodi želja da utoli neutoljivu glad – identična onoj koju ima krvoločna krezuba gospođa u šumi. 

Najpoštenije bi bilo započeti ovu nesrećnu filmsku sagu o “Marici i Ivici” od trejlera. Ah, da, njegovo veličanstvo marketinške prevare. Ako nikom ništa trejler treba da nauči publiku da bude pametnija i edukovanija pre nego što odluči sledeći put da ode u bioskop.

Kratak uvid u “Gretel & Hansel” delovao je kao dinamičan, mračan i zabavan horor film. Naravno, prevareni ste, ali samo zato što nikom nije palo na pamet da malo istraži o reditelju pre nego što je otišao u bioskop. 

Oz Prekins vas je zeznuo

Oz Perkins iza sebe ima dva psiho-horor filma “The Blackcoat’s Daughter” i “I Am the Pretty Thing That Lives in the House”, ako ste imali (ne)sreće i strpljenja da ih pogledate, onda ste morali da znate šta će da vas sačeka u bioskopu. Dakle, ništa od dinamične i zabavne priče, niti od suštinske egzistencijalne jeze. Perkins je poklonik legato tempa, simbolike i antikatarze. Što u suštini nije ništa loše, ako ono o čemu pripoveda ima razlog za takav tip naracije. Kad smo kod “Gretel & Hansel” osim dosade epskih proporcija, pseduo feminizma, navodnog velikog značaja o raskolu svetu muškaraca i žena, fenomenalnog vizuelnog rešenja, glume Elis Kridž i vrlo intrigatnih uvodnih desetak minuta, film nema ništa da ponudi u skromnih osamdesetak minuta koji deluju kao prokleta tri i po sata. 

Gde smo to pogrešili, šta smo Bogu zgrešili?

Stanovnici seoceta su se gadno ogrešili o najlepšu devojčicu koja je rođena u njihovim krajevima. Malena lepotica sa rozikastom kapom je više od onoga što su oči mogle da vide jer je ona svojim očima u drugima videla mnogo više. Znala je kakva im je sudbina i kako će im se životi završiti. Radoznali seljani razjareno su je najurili, na čelu sa majkom, jer im je rekla kako će se njihov mali, bedni i blatnjavi život okončati. Epitet veštice i onostranog zla pratili su je dubuko u šumu jer se ispod rozikaste kapice krilo dete koje je odgovorno za ubistvo oca, navlačenje dece u šumu i poreklo koje je Bog isterao sa ovog sveta. 

Mnogo godina kasnije Marica i Ivica preživaljvaju sličnu sudbinu. Bačeni su vukovima (stvarnim i ljudskim) od strane majke koja nije mogla da poveruje da je ćerka odbila posao kod bogate porodice, iako ju je gazda doma vrbovao u svrhu seksualne robinje. I tu smo, u šumi sa tinejdžerkom i gladnim dečakom koji treba da prežive noć između napada mutanata ili fine gospođe koja dnevno nasprema hrane za afričko pleme. Između dva zla, starica je manje zlo. 

Zlo ima svoje poreklo, misiju i razlog zbog kojeg živi. Doduše, vrlo nejasno definisano i nevešto smišljeno. Dobro, takođe nije sigurno ko je i šta je, niti kako na njega utiču događaji, pa se u skladu sa odvijanjem narativa u bajci i ponaša – samo da se priča okonča. 

Foto: Orion

Ko je veštica? Nije bitno, ima nekih problema u životu, pa voli da jede decu. Ko su Marica i Ivica? Neka deca koja nikakvu lekciju životnu neće naučiti. Šta hoće veštica? Pa, da ih pojede. Zašto? Zato što žena jede decu, u čemu je problem. I da odjednom su muškarci problem u priči, barem tako gospođa s metlom na motor tvrdi. 

Jako je lepo kad Perkins poželi da čuvenoj priči da savremen pečat, samo što mu fali osnova na kojoj sve počiva. Film vadi kečeve iz rukava kad mu odgovara i kako mu odgovara. Fantazijski elementi su takođe isključivo alat naracije koji se vade samo da bismo prešli u sledeću fazu filma.  

Iako postoji vrlo zanimljiv dijalog pred kraj “Gretel & Hansel” između veštice i Marice, on nema veze nikakve sa onim što se događalo tokom čitavog filma. Vrlo je brzopleto sastavljen bez adekvatne potpore sa ciljem da pokaže da veštica i nije baš toliko gadno stvorenje koliko su je okolnosti učinile. I ovde leži najveći problem. 

Većina događaja treba da ima neki smisao u većoj priči, ali nema. Horor element je mlaka pegla koji ne opravdava ono zbog čega je publika došla u bioskop i način na koji se priča odmotava je zaista horor – ozbiljna mentalna tortura živaca. 

Bez obzira što film izgleda kao da je napravljen sa ciljem da bude kultni klasik i što ima odličnu Elis Kridž u zlokobnoj ulozi, ne može da sakrije činjenicu da je naporan kao GSP kontrola i dosadan kao mesečni računi koje bi najradije svi izbegli. 

Od krovoločne veštice i uplašene dece, ostala je veštačka proteza i upaljeni koren šestice koju zubar nije izvadio. 

Najčitanije

Pročitaj još

Film "Gretel & Hansel" ne vredi ni u bioskopu, ni u kućnoj atmosferi. Ako vam je već stalo do čuvene priče, bolje je ponovo pročitajte jer u ovoj šumi je više dosadno, nego što je strašno. Film "Gretel & Hansel": Kad veštica postane smaračica