“Call Me By Your Name” je najbolji ljubavni film 2017.

 

Italijanski reditelj Luka Guandanjino je umetnička duša koja shvata da film nije samo emocija, on zahteva doživljaj, ukus, miris i dah senzualnosti koji ozbiljno nedostaje romantičnim i ljubavnim filmovima. Ironija za konzervativni deo javnosti, najromantičniji i najsenzualniji film u poslednje dve decenije je o dva muškarca.
Film italijanskog reditelja je adaptacija istoimenog romana autora Andre Aciman. Kako je Luka objasnio “Call Me By Your Name” je poslednji u nizu triologije njegovih filmova, kojem su prethodili “I’m Love” i “Bigger Splash”. Konac koji vezuje filmove u čvor je ljubav – kako se rađa, kako raste i kako nekad ne može nikad da nestane.
Radnja je smeštena u 1983. godinu na severu Italije u mondenskom letovalištu. Bračni par Perlmen dočekuju u svojoj vikendici talentovanog studenta iz Amerike, Olivera (24), koji dolazi na šest nedelja kako bi sarađivao sa profesorom Perlemnom na analizi antičke Grčke. Njihov sin Elio (17) neće biti oduševljen arogancijom gosta kojem posle nekoliko neuspešnih pokušaja želi da se dodvori. Od cinične odbojnosti, preko preispitivanja i osuđivanja sebe što mu se dopada Oliver, pa sve do transparentnog iskazivanja emocija, film prati Elijovo odrastanje. Elio Perlmen ne doživljava sebe kao homoseksualca, već kao zbunjenog adolescenta kojem se prvi put u životu dopao drugi muškarac.
Luka Gvandanjino je mudro u filmu koristio vreme jer je za emocije potrebno više od jednog kadra u kojem se neko saplete o nečiju nogu i zaljubi se. Tamo gde rivali padaju, “Call Me By Your Name” pobeđuje jer ne postoji komičan deo ili događaj koji će biti okidač da Elio i Oliver shvate da se dopadaju jedno drugom. Intelektualne prepirke, sarkastične opaske i očigledna razlika između glavnih protagonista će se promeniti nakon što se strah od neprihvatanja izbriše.
Film je smešten u vremenskom intervalu pre nego što je počela epidemija AIDS-a i dublja kulturna anksioznost i tabu društva prema homoseksulacima koji bi mogli dodatno da poremete maglovito Eliovo raspoloženje. Pa, je reditelj iskoristio jedno leto kao merdevine uz koje se likovi penju sve dok ne dođu do vrha i ne shvate da nemaju kuda dalje jer društvo ne odobrava i ne razume takve ljudske porive i želje.

 

Najjači aspekt filma je rediteljsko vođenje i kadriranje, pored fantastične karakterizacije glavnih likova, ali i sporednih koji zajedno rastu i razvijaju se sa njima. Luka je jedan od retkih reditelja koji će vas odvesti na mesto na kojem se radnja događa. I dok nas u stvarnosti okružuje hladnoća i vetar, italijanski reditelj će okupirati čula da steknete utisak da ste u južnoj Italiji na letovanju. Muzička podloga s početka osamdesetih u komibinaciji sa dugim kadrovima, toplim bojama i scenama koje odišu životom, Gvandanjino je publici pružio pun užitak.
Ovo je možda prvi put da film ne obrađuje stereotipnu homoseksualnu matricu na kojoj su naslagane cigle očekivanja i predznaka kako likovi treba da se ponašaju ili onako kako mislimo da muškarci koji simpatišu druge muškarce treba da se ponašaju. Senzulanost i seksepili nemaju veze sa onim što se nameće decenijama. “Call Me By Your Name” je druga medalja senzualnosti, a romantičan je toliko da dalje od toga ne može da bude. Uostalom, ako se u vrhunac romantike i slojevitosti lika računa Ana Karenjina, onda nema potrebe da trošite svoje dragoceno vreme na ovaj film.
Timoti Šalome u ulozi Elija je sebi obezbedio zlatnu kartu u Holivudu. U filmu govori tri jezika, svira klavi i gitaru, i sve to radi besprekorno. Pored tehničkog dela koji je bio neophodan filmu, ono što zaslužuje nominaciju za Oskara je poslednja scena u filmu, neću spojlovati, koji mogu samo da odglume ozbiljni glumci.
“Call Me By Your Name” objedinjuje teme koje nisu tako česte za filmove – adolescencija, želja i unutrašnji emotivni sukob nosećeg lika. Ništa ne traje večno, pa tako ni leto u južnoj Italiji, ali ljubav koja nema veze sa tim ko ste i šta ste traje zauvek. Koliko može da nam bude stalo do nekoga je rečenica koja je je naslovu filma i koju izgovara Oliver: “Nazovi me svojim imenom, a ja ću tebe mojim”, jer nekoga možete voleti isto koliko i sebe.
Tekst je originalno objavljen na sajtu NOIZZ

Najčitanije

Pročitaj još