“Alita: Battle Angel” recenzija: Lepa fasada, a trula osnova

Dete Robera Rodrigeza i Džejmsa Kamerona “Alita: Battle Angel” je kao talentovano čeljade koje bi zablistalo u slikanju, ali su ga naterali da upiše Pravni fakultet. Umesto da ga puste da raširi kreativna krila, konstantno mu čupaju perje i stavljaju ga u modlu koja ga čini mediokritetom, dok se ispod vidljive osrednjosti krije neiskorišćen potencijal. Adaptacija čuvene mange Jokitoa Kiširoa je bila dugogodišnja želja Džejmsa Kamerona, ali ogroman budžet za film, koji izgleda koliko i košta, je na kraju balade imao efekat kao ona narodna: “Skuplja dara, nego mera“, jer je vidan (ne)kreativan uticaj finansijera-distributera koji je sputavao i cenzurisao reditelja i producenta sa namerom da se film prilagodi svim ciljnim grupama, a najviše, pa ne treba da pogađate – klincima. Kao rezultat dobili smo nešto što izgleda fantastično i samo izgleda fantastično.

Još jedna utopijska priča nas vodi u 2563. godinu u kojoj je svet podeljen na one koji su ostali na zemlji kao pripadnici radničke / industrijske klase u borbi za goli život, dok je jedini preostali grad na nebu Zalem posle Velikog rata i velikog pada elitistička tvorevina za izabrane. U novom klasnom poretku ne postoje merdevine koje će vas vinuti u nebesa, osim ako se ne bavite Motorbolom – modernizovana brutalna verzija postmodernog fudbala u kojem učestvuju kiborzi-ljudi. Pobednik najpopularnijeg sporta u novom svetu može sebi da obezbedi kartu za bolji život (sad Dado Topić može da otpeva temu iz istoimene serije).

Foto: 20th Century Fox

Doktor Dajson Ido (Kristof Volc) u stilu dobro poznate bajke “Pinokio” na otpadu pronalazi ostatak bivše ratne veteranke – kiborg žene, čiji je mozak ostao netaknut. Skrhan bolom zbog gubitka ćerke, novom projektu daje telo devojčice koja je nestala iz njegovog života i ime – Alita. Iako se novostvorena Alita ne seća ko je i šta je bila, njen mozak je star 300 godina, tačnije njen život datira iz perioda velikog sukoba koji je rastavio planetu na nebo i zemlju. Neobični događaji u gradu u kojem lešinari otimaju delove tela običnih ljudi za crno tržište i u kojem je raspisana potrenica za osobom koja je osumnjičena za ubistvo šest žena je daleko od idealnog mesta za život. Bivša supruga doktora Idoa (Dženifer Koneli) želi po svaku cenu da se domogne novog doma u Zalemu u saradnji sa Vektorom (Marhašla Ali) koji vedri i oblači popularni spot Motorbol jer je u tesnoj vezi sa vladarima na nebu.

Alita kao najintrigantnije stvorenje u razorenom svetu krije nekoliko kečeva u rukavu i sećanja na prošli život koji će imati uticaj na događaje koji mogu da preokrenu nebo i zemlju.

Standardizovana postavka koja je specifična sa sajberpank stripove služi se bolno klišeiranim događajima. Potpuno odsustvo eksplicitnijih akcionih scena, narativna dosada koja će naterati neke da ustanu na pola filma iz bioskopa i dobro poznata priča o samospoznaji kad junak shvati da je superjunak i želi da spasi dan je više porodični film uz koji može da se opegla veš, skuva ručak i da se porodica okupi pred sam kraj kako bi videla šta se desilo.

Foto: 20th Century Fox

Alita pati od čuvenog holivudskog sindroma, a to je želja za nastavcima. Razruđena priča i scenarijska traljavost razvlače žvaku do ivice pucanja, samo da bi finale naznačilo da je ovo tek početak nečega što može da se nastavi u tri dela. Mada posle neubedljivog starta, pitanje je – da li će iko poželeti da vidi šta se desilo posle prvog dela.

Ako je za neku utehu Alita je vrhunac moderne kinematografije. Animacija, CGI i VFX i fotorealističnost su otišli toliko daleko da priča o kibrog-ljudima, sintetičkim telima i životima koji mogu da traju kao životni vek džinovske kornjače deluju nikad bliže.

Film reditelja Roberta Rodrigeza i Kamerona posle mnogo odlaganja nažalost nije dovoljno dobar, osim ako ste neko ko je zagriženi fan sajberpank limunada, 3D tehnologije u bioskopu i odlične animacije. Ostali? Nek čekaju striming verziju za film, mada do tada će se već pojaviti nešto bolje, valjda…

Najčitanije

Pročitaj još

Film "Alita: Battle Angel" je protraćena priča koja jedino može da se uzda u svoj vizuelni identitet. Dobra fasada sa trulom podlogom. "Alita: Battle Angel" recenzija: Lepa fasada, a trula osnova