Domaće serije koje zapravo nisu teško njesra

Surova realnost domaće kinematografije i televizijskog programa se svela na rekordnu repriziranost voljenih serija i filmova. Taman kad pomislimo da je nemoguće da će se “Srećni ljudi”, “Bolji život” i “Selo gori a baba se češlja” ponovo pojaviti na malim ekranima, oni iskoče kao manijak iz žbuna. I dok vrišteći pokušavamo da pobegnemo u drugu sobu, ne možemo da se otmemo utisku da smo zemlja velike drame i urnebesne komedije. Nažalost, nismo preterano vešti u trilerima, misterijama, hororima (pravda za “Sveto mesto”), a boga mi ni istorijska drama nam ne ide od ruke. Je l neko rekao Nemanjići? Nije? Dobro.

I dok šala šalu sustiže na račun Raške jer više niko nije siguran da li je piškila ili ima upalu urinarnog trakta, očajnog scenarija koji je unakazio originalni materijal (Vrati se Zone – lele, lele, lele) i invazije glumaca u sferama za koje se nisu edukovali (voditelji, manekeni i lica sa naslovnica) jer veća je verovatnoća da ih udari grom na stepeništu nego da dobiju ulogu u dobrom filmu ili seriji, svedocimo smo da je dobrih domaćih serija i filmova malo. Činjenica je da imamo ljude koji bi mogli da dobro urade svoj posao, ustalom pogledajte veoma talentovane mlade domaće pisce u žanrovima po kojima nikad nismo bili poznati, ali fali dobar materijal.

Srećom, u rukavu domaće televizije u poslednjih 30 godina ima serija koje zaista nisu težak bullshit.

Jutro će promeniti sve

Odlična prizak našeg mentaliteta pojedinačnim pričama mladih ljudi. Opširnije pročitajte OVDE.

Ljubav, navika, panika

Sitkom Nebojše Romčevića i Slobodana Šuljagića o “civilizovanoj” porodici Milićević u kojem vlada matrijarhat posle sporijeg starta pronalazi brzopotezni način dijaloga i humora koji se uvukao u domaću pop kulturu.

“Ljubav, navika, panika” je najbolji pokazatelj da u seriju možete da investirate dva dinara, jer produkcijske vrednosti su skandalozne i za period u kojem je snimana, a da bude fantastična isključivo zahvaljujući scenariju i glumcima. Na kraju krajeva ova serija je zaslužna za najkultnije izjave Seke Sablić i Ljiljane Stjepanović.

Senke nad Balkanom

Serija Dragana Bjelogrlića ima sve produkcijske elemente sa zapada. Na stranu nekoliko sitnijih vizuelnih manjkavosti, jer na britanske i američke serije ovog tipa je potrošen 15 puta veći budžet, “Senke nad Balkanom” istražuju mračne kutke Kraljevine Jugoslavije o kojima, da se ne lažemo, nismo mnogo znali. Serija koja zna kuda ide, ima jako dobre mlade glumce (zažmurićemo na kikseve Marije Bergam) i što je najbitnije veoma je zabavna. Kad smo kod istorijske fiktivne drame, ipak nismo tako loši. Je l neko rekao Nemanjići? Nije? Ok.

Otvorena vrata

U trenutku kad je Jugoslavija kuburila sa hiperinflacijom, ratnim stanjem, sankcijama i politikom Slobodana Miloševića, serija “Otvorena vrata” za čiji uspeh su zaslužni Miloš Radović, Miroslav Lekić, Ivan Lalić i Biljana Srbljanović je nekim čudom bila prikazivana na nacionalnom servisu, iako je generalni ton serije bio veoma kritički nastrojen prema trenutnom stanju u državi. Serija je umivena komedijom i apsurdom i na fantastičan način posmatra građansku porodicu koja pokušava da opstane kao srednja klasa u nemogućim vremenima.

“Otvorena vrata” za 1994. godinu je bila ispred svog vremena u svakom smislu, pa čak i za današnje domaće standarde.

Nedavni nastavak serije nažalost nije imao duh originala, iako se nova sezona pojavila u trenutku kad bi bilo vrlo zabavno da se preispitaju današnji društveni problemi.

Vratiće se rode

Još jedna serija Dragana Bjelogrića (dajte mu sve pare samo nek snima). Priča o “modernizaciji” sela i bežanju iz istog na interesantan način analizira klasnu strukturu našeg društva, kao i tipove ličnosti – od lokalnog muljatora, preko naivne devojke iz unutrašnjosti, do gradske face.

Zaboravljeni

“Zaboravljeni” zamalo, pa da su zaista bili zaboravljeni. Serija Draka Bajića i Gordana Mihića je startovala u najnezgodnijem trenutku u našoj istoriji – nesrećne 1992. godine. Prvobitni udarni termin (prime time) serije je pomeren da bi se prostor dao vestima i spinovanju u skladu sa aktulenom situacijom koja je bila u zemlji.

“Zaboravljeni” su drugi naziv za životnu nesreću koja se vuče za decom koja su ostavljena u Domu. Serija prati radnju iz dva ugla, dece koja odrastaju sa nuklearnom porodicom i decu koja odrastaju bez nje.

“Zaboravljeni” su inspirisani instinitim događajima koji su desili u Kruševcu. Naime, grupa maloletnika iz Doma za napuštenu decu demolirala su jednu ulicu iz besa prema svojim roditeljima.

Metla bez drške

Apsolutni klasik nacionalnog servisa koji se nekim čudom ne reprizira. Pravda za “Metlu bez drške”.

Zlatko i Duško su ubeđeni da lokalna prodavnica kućnih ljubimaca krije misteriju veka, a roditelji naravno su ubeđeni da je sve u pitanju dečja mašta.

Kad na sve to dodamo šnenokle Milene Dravić, propovedačke sposobnosti Slobodana Beštića i Gale Videnović, onda pričamo o najboljoj seriji za sve uzraste.

Ubice mog oca

Iako nije moj lični favorti, neosporan je kvalitet serije “Ubice mog oca”. Na jednom mestu imamo spakovane sve društvene aktuelnosti (folk pevačice, mito, korupciju, rupe u zakonu, marginalne ličnosti) koje su lepo upeglane kao dobro odelo sa elementima drame i trilera. Ujedno ovo je jedna od prvih domaćih serija koja izgleda kao da je svetska, a gle čuda – naša je.

A što se tiče Nemanjića, pa javlja mi se da imamo još jedno čedo RTS-a koje će se reprizirati i kad nas više ne bude bilo.

Pročitaj i: 

Odlična serija koju su mnogi iskulirali

Kritičari vam preporučuju najbolje serije za maj

Najbolji triler koji se trenutno prikazuje na TV-u

Najčitanije

Pročitaj još