“Da li znate koga ste pustili u svoj dom?”, pita uznemireni glas u trejleru za novu seriju Em Najt Šamalana. Nemam pojma koga sam pustio u svoj dom, ali sam širom otvorio vrata za “Servant”. Posle tri objavljene (odgledane) epizode imam previše pitanja, premalo odgovora i očekujem da će preostalih sedam biti podjednako klaustrofobične, paranoične i uvrnute, kao prvih sat i po vremena provedenih u kući Tarnerovih.
Doroti i Šon Tarner su dve istraumirane i nesrećne duše. Ako je najgora kletva za roditelja da izgubi dete, u ovom slučaju je najveći blagoslov dobiti dadilju koja će da čuva lažno dete.
Kako ovo da objasnim, ali Doroti posle iznenadne smrti sina Džerika koji je preminuo u trinaestoj nedelji života pala je u katatonično stanje zbog nervnog sloma. Jedina stvar koja ju je vratila u realnost, ne u potpunosti, je “zamensko dete”. U pitanju je lutka-replika njenog sina kako bi se emotivno lakše pomirila sa njegovim odlaskom. Novinarka i reporterka vratila se na posao i svakodnevnoj rutini. Dok obavlja trivijalne radnje i sprema se za posao drži lutku i ponaša se prema njoj kao da je živa. Priča sa sinom, uspavljuje ga, presvlači i trudi se da ga ništa ne uznemirava. Njenom detetu treba najbolja briga, pa je angažovala dadilju.
Šon Tarner teško je podneo gubitak sina i još teže mentalno stanje njegove supruge – od potpunog ignorisanja spoljnih nadražaja do ekstatičnog ponašanja i entuzijazma. Podržao je suprugu u ideji da angažuju osobu koja će da čuva njihovo dete, tačnije imitaciju deteta. On to zna, ali Doroti i dalje potiskuje da sina više zaista nema.

Dolazak osamnaestogodišnje Lijen, dadilje, u dom Tarnerovih uneće još veći nemir u Šona, a spokoj u Doroti. Distanciarana i religijski nastrojena devojka ignoriše činjenicu da vodi računa o lutki. Kako gazdarica kuće, tako se i ona ophodi prema lutki Džeriku. Zbunjeni Šon pokušava da joj objasni da je njegova supruga ne posmatra i da može da prestane sa foliranjem, ali Lijen mirnim tonom mu saopštava da ide u šetnju sa dečakom.
Paralelni svet koji su izgradili Tarnerovi kako bi Doroti bezbolnije prevazišla tranziciju tugovanja postaje paranoična i klaustrofobična crna kutija u kojoj nije baš najjasnije šta se stvarno događaja, a šta se naizgled priviđa akterima priče.
Blago Dedi, pročitaj i ⇓
Nove serije koje si izašle u novembru
Postoji još jedna stvar koja ovu zanimljivo napisanu priču podiže na viši nivo. Način kadriranja i kompozicija kadra stvara dodatni osećaj jeze jer gledaoca stavlja u ulogu špijuna. Scena koja je snimljena iz ptičije perspektive i iz ugla sobe nadgleda krevetac dok dadilja tepa detetu (lutki) ili scena u kojoj Tarnerovi ispituju Lijen dok im je kamera preblizo licu dodatno zabrinjava jer se čeka momenat pucanja.

Em Najt Šamalon ne bi bio to što jeste da odmah na kraju prvi epizode se ne dogodi obrt i to jako dobar, a za njim usledi još nekoliko u nastavku, koji priču čine toliko bizarnom da je iz ove tačke teško naslutiti kuda će priča otići.
“Da li znate koga ste pustili u svoj dom?”. Znam. Odličnu misteriju. Pustite je i vi.