Serija “The Sandman” recenzija: Najprijatnije iznenađenje 2022.

Život bez snova je kao ruska salata bez majoneza. Da se niko nije usudio ni da pokuša. U ponekad monohromnoj, a ponekad prešarenoj mašti britanskog pisca Nila Gejmena čovečanstvo je između dva svetska rata, pa do savremenice bilo prokleto manjkom noćnih nevaljalih fantazija i košmara jer san nije dolazio na oči, ali i beskrajnim dremanjem koje bi pre ili kasnije namučenu dušu dovelo do kapija Beskrajnih. Ubogi narod nije pljunio ljutiti bog gledajući ih kako se međusobno dave goli rukama, već ni manje ni više – pohlepni čovek.

Gospodar sna i vladar kraljevine spokojnih noćnih sati i besanih manifestacija bauka koji u naletima iskoču iz tmine mraka, njegova večnost Morfijus proveo bi vekove u usnulom dvorcu laktajući se sa rođacima Smrću, Željom, Očajem i njenim grozičanstvom gospodarkom podzemnog sveta, da ga amaterski magijski ritual bednih pohlepnih smrtnika nije povukao u najgori krug pakla – katatonični život na zemlji.

Roderik Bardžes, šarlatan i okultista, patološki vezan za pokojnog sina zloupotrebio je drevnu bajalicu ne bi li privukao Morfijusov najbliži rod – Smrt i uslovio ga da mu vrati “sina jedinca”. Umesto Kosača koji vedri i oblači nad životom plebsa u magijskom kolu greškom je zarobio kralja sna. Ćutljivi ali kako epizode budu odmicale surovi gospodar koji ne bira sredstva kako bi njegova zemlja opstala, dolaskom među običan svet doneo je bolesti – večni san i večno nespavanje. Roderik i njegov mlađi, ali nevoljeni sin, zahvaljujući Morfijusovim talismanima – rubinu, maski i vrećici peska obezbedili su sebi mnogo duži život, iako je glava kuće zahtevala od njegovog veličanstva večnu mladost, besmrtnost i bogatstvo, a za uzvrat slobodu.

Foto: Netflix

Nešto više od jednog veka Morfijus je proveo zarobljen u staklenom zvonu. Konačna sloboda koju u stopu prate tragedije vraćaju ga u njegovo voljeno, ali posle mnogo decenija uništeno carstvo. Ubledeli i neugledni kralj koračaće zemljom, nebom i ledenim paklom ne bi li vratio ono što mu pripada. Na tom putu ga čeka naslednica Konsantina, Lucifer, Noćna mora, Požuda, Smrti ali i još jedan živi naslednik čoveka koji ga je držao pod ključem u staklenom zatvoru 100 godina.

Doslovna adaptacija grafičke novele Nila Gejmena sa retkim odstupanjima od izvornog materijala godinama je bila tanka kost u grlu onih koji su želeli da mu daju igrani život na srebrnom ekranu i velikom platnu. U iznenađujućem obrtu Netflix-ova serija pod dirigentskom palicom Warner Bros studija i kreatora Dejvida S. Gojera i Alana Hejnberga je antiteza bezbrojnim oživljavanjima romana, stripova i kratkih priča.

Kompleksna mitologija “The Sandman” u toku 10 epizoda je majstorski objašnjena publici koja se prvi put susreće sa fantazijskim univerzumom. Umesto očekivane nejasnoće gde smo, ko smo i čemu ovo sve služi, kao što je bio slučaj sa prvom sezonom “The Witcher” koji je imao ozbiljne probleme sa postavkom sveta, Morfijusova prezentacija kosmosa i koncepta Beskrajnih koji su zaduženi za ključne delove balansa čovenčastva, serija pruža narativno jasnu i preciznu mapu sa kojom će se lako snaći pridošlice i veterani upoznati sa radom pisca.

Foto: Netflix

Budžet od 150 miliona dolara (15 miliona po epizodi) ne daje uvek spektakularne vizuelne rezultate, ali kreativni VFX tim je u pojednim segmentima (naročito epizoda u paklu) zaslužan za blokbastersku ekstavagancu.

S obzirom na to da se u “The Sandman” pojavljuje preko 20 likova u toku prve sezone glumačka akrobatika se kreće u rasponu od solidne, podnošljive i odlične. Srećom, noseće uloge – Tom Sturidž kao Morfiujs i Paton Osvalt koji pozajmljuje glas gavranu Metjuu, vernom slugi kralja sna, su jing i jang duo zaslužan za najmračnije i najkomičnije aspekte serije.

Priča koja je stukturisana poput video-igre i može delovati neprirodno jer je svaka epizoda kao “nivo u igrici” u scenarijskom podtonu, u duhu Gejmenovog rada, preispituje čovečanstvo, ljudsku prirodu, moralne vrednosti, privrženost i ideju nade. Briljantno verbalno mačovanje između Lucifera koju tumači Gvendolin Kristi i Morfijusa je krem a la krem sezone praćen paralelnom pričom vodećeg negatica kao tonskog kontrasta đavolu – od najgoreg zla postoji još gore. Preispitivanje ideje morala i društvenog konstrukta laži, ali i šta zapravo znači uljudnost u petoj epizodi je najsjaniji primer vrhunske scenarijske igre unutar žanra koji sam po sebi se retko shvata ozbiljno.

Magična atmosfera “The Sandman-a” i pored mračnijeg tona bi profitirala da je za još jedno koplje hrabrija i agresivnija nego što trenutno jeste. Iako najviše podseća na serije i filmove koji su rezervisani za zimu, Gejmenova adaptacija nije mogla doći u boljem trenutku – u avgustu i drugoj polovini godine koja je nafilovana epskom-fantazijom. “The Sandman” kao najprijatnije iznenađenje godine je otvaranje striming vrata za one koji dolaze posle njega.

Serija "The Sandman"
Ocena
4
  • Režija
  • Scenario
  • Gluma
  • Atmosfera

Gde gledati?

Netflix

Najčitanije

Pročitaj još