Serija “The Crown” 4. sezona: Sočni spektakl o kojem će se pričati

Glumica Vajola Dejvis 2015. godine u razgovoru za Hollywood Reporter u emisiji “Roundtables” nije bila ni najmanje cinična, niti zlonamerna, kada je rekla da posmatra ljude na ulici i u gradskom prevozu, i da u svakom čoveku vidi priču vrednu ekranizacije. Nemoguće je da svačiji život dobije pet minuta na velikom platnu ili srebrnom ekranu, ali zato postoje univerzalne sudbine sa kojima široka publika može da se poistoveti. Baš zato je teško reći da serija o visokoj aristokratiji i britanskoj kraljevskoj porodici ima potencijal da napravi empatijski most između običnog i privilegovanog sveta. Na kraju krajeva, šta jednu kraljicu, premijerku i voljenu princezu može toliko da muči, a da bude relevantno i poznato pripadnicima radničke i srednje klase?

Kreator serije “The Crown” Piter Morgan mogao da je da bude senzacionalistički nastrojen i da zloupotrebi kontroverzne decenije života kraljevske porodice valjajući ih u blatu, oslanjajući se pikantne priče i tabloidne naslove. Umesto “nećete verovati” u četvrtoj sezoni koja prati najsočniju dekadu Velike Britanije, uz malo kreativne slobode, uspeo je da nedodirljive likove učini živopisnim i realnim. Bol koju oseća Margaret Tačer zbog izdaje posle više od decenije vladavine, lojalnost i zahvalnosti koju kraljica Elizabeta ima prema Južnoj Africi nakon premijerkinih sankcija i emotivni cunami princeze Dajane koja se reflektuje u vidu teške mentalne bolesti, kistom oslikava obične ljude u neobičnim situacijama zbog društvene uloge koja im rođenjem ili radom i upornošću dodeljena. 

Foto: Netflix

Osamdesete godine u Velikoj Britaniji obeležile su političko i medijsko vođstvo tri žene. Kako sarkastično izgovara princ Filip, nakon što je Margaret Tačer postala premijerka: “Samo nam je to falilo, dve žene da vode zemlju” ili još odurnija konstatacija Tačerovog supruga: “Dve žene na vlasti u menopauzi”. Premijerka ili od milošte čelična dama nije bila ni F od feminstkinje. Naprotiv, ova utšogljena gospođa koja se zaintala da svoju zemlju digne na noge, ekonomsko-političkim metodama zbog kojih su je mnogi mrzeli, smatrala je da žene nisu za politiku, iako je sama bila žena. 

“Žena ne treba da bude na visokoj poziciji jer postane previše osetljiva”, bez ustručavanja izgovara Maragret Tačer, da bi nekoliko epizoda kasnije obustavila svaki državni posao na ivici suza zbog nestanka sina. 

Životna kontradiktornost svakog lika unutar sezone fukncioniše poput – izgovorenog i posledice. Marfijev zakon pokucaće na vrata glavnih aktera svaki put kad odlučno izgovore – to se neće desiti. 

Foto: Netflix

Vladavina Margaret Tačer nije jedina tema četvrte sezone “Crown”. Serija mudro koristi njenu naklonost sinu koja se kasnije pretače u epizodu “koje ti je dete omiljeno”, hladnokrvnu privatnu i poslovnu retoriku i opsesivnu zavisnost od moći i potrebe za kontrolom. U šarenijim epizodama, naročito u drugoj, Margaret Tačer suočena je sa kultorološkim šokom zbog vikenda sa kraljevskom porodicom, koju je doživljavala podjednako uštrojeno i uštogljeno kao i sebe. Komičan apsekt epizode pravi ideološki i klasni raskol između kraljice i premijerke koji će voditi ka fantastičnim dramskim momentima, previranjima i pasivno-agresivnim sukobima. 

Iako bi laganiji deo priče trebalo da prati princezu Dajana sa fokusom na lepršavu i harizmatičnu prirodu omiljene ličnosti iz kraljevske porodice, serija je mnogo više zainteresovana za njen nezreo duh, manipulativnu prirodu u odnosu sa medijima i internalizovane emotivne probleme koji je vode stranputicom. Bulimija, egocentrična priroda koja vapi za pohvalama i prihvatanjem i detinjast-bunotovni stav daju kontekst kako se devojčurak pretvorio u senku. 

Foto: Netflix

“Crown” ne upire prst ni u koga, u nameri da ga proglasi krivim ili nevinim, ali podseća da svaka karika u lancu snosni posledice za svoje odluke. Neki će je platiti životima, neki uništenim karijerama, a neki blatnjavom medijskom slikom. 

Narativna elegancija serije otvara veliki broj važnih pitanja. Princeza Margaret u jednoj epizodi otkriva porodično poreklo mentalnih bolesti i ličnu zabrinutost za mentalno stanje, kraljica Elizabeta se po prvi put zaista suočava sa običnim ljudima, kada joj pripadnik radničke klase koji je nazaposlen jedne večeri upadne u odaje i sjajna poslednja epizoda o najbazičnijim ljudskim motivima i potrebi da njihov rad, ma u kojoj god sferi bio, bude nagrađen ili pohvaljen.

Tematski serija otvara mnoga pitanja koja će sigurno biti interesantna medijima u istraživanju, ali i analizi ličnosti kraljevske porodice.  

Foto: Netflix

“Crown” posle četiri sezone kruna nije spala sa glave jer je i dalje produkcijski jedna od najbolje urađenih serija čija glumačka postava je san svih mogućih snova. Neprikosnovena Olivija Kolman kao kraljica Elizabeta je jedna od retkih glumica koja može da ima scenu koja traje šest sekundi u kojoj ne izgovara nijednu reč, ali jasno postavlja atmosferu cele epizode. Džilijan Anderson kao Margaret Tačer pokupila je manerizam britanske premijerke, ali zahvaljujući scenariju i glumačkoj dovitljivosti dala joj je mnogo veću kompleksnost i živopisnost komičnim momentima nego što je to uradila Meril Strip. Ema Korin, kao princeza Dajana, uhvatila je zaštitni znak pokojne princeze, a to je facijalna eskpresija i čuveni pokret glavom. Džoš O Konor kao princ Čarls, Tobijas Menzis kao princ Filip i Helen Bonam Karter u ulozi princeze Margaret su još jedan briljantan dodatak celokupnoj postavi. 

Foto: Netflix

“Crown” četiri sezone kasnije je jedna od retkih serija koja je vremenom postajala sve zrelija i bolja. Trenutno je u fazi kada njena kruna je veća i sjajnija nego ostale jer ne zaboravlja da je priča o ljudima na kraju ipak priča o ljudima, ma ko god oni bili.

"Crown" 4. sezona
Ocena
5
  • Režija
  • Scenario
  • Gluma
  • Atmosfera

Presuda

Odluka da četvrta sezona “Crown” dobije narativnu slobodu i bude dramaturški kreativnija u predstavljanju likova izrodila je jednu od najboljih sezona ove godine. 

volim

  • glumačka postava
  • scenario
  • produkcijske vrednosti
  • kompleksnost i relevantnost svake epizode
  • svesnost da su priče o ljudima, a ne o njihovim karijerama

Ne volim

Najčitanije

Pročitaj još