Milena Dravić u filmu “Nije lako sa muškarcima” u ulozi Gordane Diklić se moli bogovima, starim i novim, da jedno letovanje provede sama i u miru, daleko od tri ćerke i kmekavog bivšeg muža. Sem Foks koju glumi Pamela Adlon u seriji “Better Things” ne sanja o godišnjem odmoru daleko od tri ćerke, bivšeg muža i majke koja je nepodnošljivo zabavna, jer nema vremena ni o čemu da sanjari. Zaboravila je kako je imati nekog pored sebe, zaboravila je šta znači biti srećan jer je u sendviču sa ćerkama tinejdžerkama čije su želje važnije od njenih, obavezama i kreditima koje mora da isplati. Kao i Gordana Diklić, Sem Foks potpunu katastrofu oko sebe posmatra kao životni paradoks, kao kaznu koju mora da odsluži jer je nešto gadno zgrešila u prethodnom životu.
Better Things je svojevrsna autobiografija glumice Pamele Adlon koja je režirala i napravila scenario za seriju koju je posvetila ćerkama. Televizijski format je neka vrsta slatke životne osvete njenoj deci koja su joj pružila najlepše i najstresnije momente koje će pamtiti do groba.
Pamela Adlon je donela potpuno novi žanr na male ekrane pre tri godine. Možda bi Better Things pristajala etiketa kemedije, ali ako bi život mogao da se spakuje u epizodu od dvadesetak minuta onda bi on izgledao baš onako kako ga je Pamela ispričala, što seriji daje prefiks najživopisnijeg prikaza svakodnevice.
Kažu da prvi kadar serije ili fima najviše govori o onome što gledamo. U Better Things u prvom kadru videćemo Sem Foks kako u tržnom centru sedi na klupi i mirno piše poruke na telefonu dok njena najmlađa ćerka stoji pored nje i dramatično plače na sav glas. Žena koja sedi zajedno sa Foksovom na klupi je posmatra osuđujućim pogledom. Nekoliko sekundi kasnije Sem diže glavu i izgovara: “Da li bi i ti dala 60 dolara za minđuše koje već ima kod kuće. Ne? E, pa zato plače”.

Ovo je ukratko ono što će se najvećim delom događati u životu Sem Foks. Najstarija ćerka koja se bliži polasku na fakultet bez najave će je pitati – da li može da joj kupi paket trave jer je njenoj drugarici majka rekla da ako želi da konzumira marihuanu, najbolje je da joj majka nabavi. Druga ćerka tinejdžerka prolazi kroz fazu bunta, feminističke ideologije, borbe za prava manjina i ugroženih, pa je Sem osuđena da sluša neokapitalističke mudrolije zbog kojih je boli glava. Najmlađa kao i svaka najmlađa ćerka počinje sa prvim psovkama i nestašlucima koje ranije nije pravila.
Sem je glumica koja pozajmljuje glasove likovima u animiranim filmovima i angažovana je u trećerazrednim serijama koje ni sama ne voli. Negde između posla koji je krajnje surov za žene u njenoj dobi, muža koji se izgubio sa radara i tri ćerke koje joj skaču po ganglijama svaki dan Sem Foks je definicija fraze – pozorište u kući.
Better Things zbog fantastične glavne glumice promuklog glasa kojoj je reč sarkazam ispisan posred lica, potpuno opičenih događaja, likova, životnih nedoumica, humora i pitanja – kuda mene vodi ovaj životni brod nagrađuje gledaoce nečim što nikad nije ranije bilo na televiziji, a to je istina. Istina kako život izgleda i kako odnosi funkcionišu.
Možda se gospođa Diklić u svom ludilu ipak smirila pored doktora Sekulovića, ali život Sem Foks i problemi kako emotivne, tako i porodične prirode su daleko od linearne životne putanje i srećnog kraja. Naprotiv, onda kad deluje da će biti srećnog kraja, on postane mnogo gori.