Nemam dovoljno dobar naslov za špansku seriju “Cable Girls”

Svi smo se, pre ili kasnije, susreli sa srećnim trenutkom kad pogledamo trejler za seriju i uzbuđeno je nađemo da je pogledamo, a onda posle dvadesetak minuta gledanja iste nakrivimo glavu, upiljimo očima i pojavi se ogroman znak pitanja iznad glave – WTF?! “Cable Girls” je jedna od tih serija. Na momente sam bio siguran da je parodija na samu sebe u stilu “Jane the Virgin”, ali sam pogrešio. Kad “Cable Girls” sebe ne shvata ozbiljno onda je klasična sapunica koja miksuje “Seks i grad” i “Očajne domaćice” smeštene u dvadesete godine prošlog veka, a kad počne sebe da shvata ozbiljno kao feminističku fantaziju onda je vreme da se pritisne STOP dugme.

“Cable Girls” u trejleru sebe predstavlja kao feministički pokret žena 1928. godine u Madridu. Neustrašive žene u telekomunikacionoj kompaniji protiv društva i nametnutih društvenih normi. Žene koje su pokazale srednji prst svojim zadrtim roditeljima, koje ne žele da ih muževi fizički maltretiraju i žene koje su slobodne kao ptice.

Zanimljiva premisa, ako se uzme u obzir da je radnja smeštena u rani 20. vek, postoji samo u prvoj rečenici monologa glavne junakinje Albe Romero koja se zapravo zove Lidija Agilar jer krije svoj identitet – i to je jedna duga i komplikovana priča.

Alba ili Lidija Agilar je buntovnica i povremeni kriminalac jer mnogo voli da opljačka bogate ljude. Ona je nešto kao Robin Hud iz Madrida. Njena povremena karijera lopuže se završava ubistvom najbolje prijateljice sa kojom je želela da pobegne u Argentinu. Albina prijateljica je provela godine sa ljubomornim i agresivnim suprugom koji ju je sačekao posle pljačke i upucao je. Naša glavna junakinja je optužena za krađu i ubistvo koje nije počinila. Međutim, nevaljali matori inspektor joj nudi izlaz iz zatvora, ali samo ako opljačka čuvenu telekomunikacionu kompaniju i preda mu novac.

Foto: Netflix

Ako imate utisak da nešto smrdi, samo da znate to nije ćelija u kojoj dirindži Lidija Agilar, to je prvi glupi obrt u priči, ali ovde zabava tek počinje.

Lidija odlazi u Madrid, zapošljava se, spremna je da obije sef kad se ispostavi da je vlasnik kompanije njena ljubav iz detinjstva sa kojim je bežala presko sedam mora i gora i trčala u zagrljaj boljem životu. Na ovom mestu nastupa ponovo Lidijin monolog kako je život težak i kako ljudi imaju probleme. Dios mios i virhensita.

Naravno, njene saborkinje operaterke su nešto kao Šarlot, Samanta i Miranda. Jednu je baba poslala u grad da se zaposli i mnogo je fina, druga je razuzdana u stilu Samante, a treća je udata i muž je bije, ali bože moj život je težak, kao što reče Lidija.

Kad se na sve to dodaju zabave u Madridu koje se odigravaju 1928. godine, ali nekim čudom se na tim mestima pušta muzika iz 2018. godine zapitate se da li je u pitanju neka paralelna realnost, dimenzija X ili su vam se zvučnici pokvarili.

Confused Funny Memes GIF - Find & Share on GIPHY

“Cable Girls” je definicija epske trešine. Ali, nije sve tako crno. Vrlo je zabavno, glumci su prelepi, apsolutno ne postoji ružna osoba u kadru i stalno je neka drama. Šlag na torti je histerična gluma i vrlo moderna scenografija za početak 20. veka.

Dakle, ako vam život nije dovoljno dramatičan, “Cable Girls” je za vas jer verujte mi – muke glavnih junaka su zaista nepremostive (autor se cinično smeje).

Pročitaj i:

Tabula Rasa: Najbolji triler u poslednjih deset godina

Horor film posle kojeg je beogradska publika izašla iz bioskopa besna kao ris

Najčitanije

Pročitaj još