Niko nije presrećan zbog svoje tinejdžerske faze. Problemi sa kožom, kilažom, nesigurnosti, simpatija koja te ignoriše, roditelji smarači, profesori daveži, opsesivne misli, fanatičnost i konstantni osećaj blama koji kao za baksuz nikako ne može da se otrese sa ramena. Pomahnitali hormoni znaju da upropaste najveći deo zanimljive životne dobi koja je krhka i nabildovana emocijama do plafona, pa se najčešće kroz smeh i komentar “Bože, šta mi je bilo” sećamo perioda posle kojeg smo morali da odrastemo hteli to ili ne. Mada, svi znamo ljude u ozbiljnim godinama koji su svoje traume i nesigurnosti iz tinejdžerskih dana poneli u takozvano zrelo doba. Film reditelja Bo Brunham-a “Eighth Grade” nije samo priča o odrastanju, već je i sublimirana kritika života srednjoškolaca koji se zapravo ni po čemu ne razlikuje od svakodnevnice velikog broja ljudi danas.
Upoznajte Kejlu. Kejla uskoro završava osmi razred osnovne škole i na korak je od veoma ozbiljne životne faze za nju – srednja škola, novo okruženje, novi drugari, nov i naravno bolji život. Zapravo devojčica nema čega da se sa tugom seća iz osnovne škole. Nema prijatelje, niti školske drugare, okruženje doživljava kao strano telo koje je odbacuje i jedini kanal za izražavanje svoje zrelosti i misli je YouTube kanal.
Kejla vodi profil pod nazivom “Kejlin ugao” koji nije preterano gledan (šest do sedam pregleda po video-klipu) u kojem savetuje ljude kako da budu samouvereni i kako da budu spremni za nove životne okolnosti. Zapravo, sve ono što ona ne radi. Pored YouTube kanala, osećaj samouverenosti Kejla izražava na Instagramu i Snapchat-u. Nasmejana i naizgled komunikativna devojčica koja koristi previše uzrečica (mislim, ovaj, znači) je sušta suprotnost u stvarnosti. Povučena je u svoj svet, veoma nesigurna, ne komunicira ni sa kim pa čak izbegava da razgovara sa ocem koji je jako zabrinut za izrazito introvertnu prirodu ćerke.
Prvi korak ka potencijalnoj socijalizaciji se događa na rođendanskoj žurki školske, pa ne baš drugarice, ali poznanice. Zabava na bazenu je prvi okidač koji će se pozabaviti mnogobrojnim anksioznostima Kejle sa kojima će se mnogi empatisati.
Film “Eighth Grade” na satiričan način posmatra digitalnu kulturu. Deca su prepuna samopouzdanja i osmeha na društvenim platformama, dok sa druge strane su jako povučena ili namrgođena i surova. Kad osnov radnje prebacimo u odraslo doba, u našu svakodnevnicu, svi mi poznajemo barem jednu osobu koja je dvoprocentni rastvor osobe kakvom se predstavlja u digitalnom svetu. Kontrast između stvarnosti i one koja se događa preko WiFi Kejlin život čini veoma lakim za prepoznati. I najfascinantnije od svega je da današnji tinejdžeri i odrasli se jako malo razlikuju, samo ih iskustvo i uvežbane, preciznije rečeno – kontrolisane, emocije razlikuju.
Odlična postavka likova i nekoliko jako neprijatnih događaja otvaraju put karakterizaciji koja blista u poslednjem činu. Tempo radnje daje filmu vremena da diše bez potrebe za brzanjem ili nepotrebnim duhovitim opaskama kako bi sadržaj bio zanimljiviji masovnijoj publici. Scenario je taj koji poentira svaki put sa situacijama u kojima su se mnogi, mnogo puta našli u toku života.
“Eighth Grade” je tako retka filmska sorta koja nema problem da bude ono što jeste. Nema Instagram ulepšavanja, nema srdačnih i dostojanstvenih ljudi, nema bucmaste duhovite drugarice da razabije montoniju – sve što vidimo je tako kako jeste, možda surovo, možda nekom nepoznato, možda nekom daleko od njegovog života, ali je naprosto tako.