Film “Support The Girls”: Mala komedija sa velikim srcem

0
949
Foto: Support the girls / Screenshot

Pre nego što bilo šta napišem o filmu želim da skrešem očekivanja koja će najveći deo vas imati nakon čitanja teksta. Žanrovsko prelamanje modernih filmova otežava jasno definisanje i etiketiranje filma. Postaje sve teže reći – ovo je triler, ovo je drama, ovo je komedija, jer se neretko događa da su sva tri žanra spakovana u sat i po vremena filma. “Support the Girls” dominatno je realističan prikaz stvarnosti, a naša realnost koliko god znala da bude surova je ujedno i komična. Ovo je redak slučaj kombinovanja sporijeg tempa naracije, svakodnevnice i komedije. Očekivanja koja se kreću u smeru “Girls Trip”, “Hangover” ili sličnih komičnih blokbastera mogu da poljube patos jer “Support the Girls” je stvarnost u malom, ali crta mnogo veću komičnu sliku društva.

Lusi Konroj (Redžina Hol) nije spremna da se oprosti od posla menadžera restorana koji podseća na pimpovanu verziju birtija iz Teksasa. Radoholik koji godinama uspešno manerviše golišavim devojkama koje rade u restoranu i problemima koji svakodnevno izbijaju na sve strane želi da provede miran poslednji dan na poslu. Ali, nema odmora dok traje obnova.

Jedan čovek se zaglavio u ventilaciji (samo bog zna kako je tamo dospeo), dolaze nove devojke na obuku, devojke koje su dobile otkaz mole da se vrate jer obožavaju Lusi, sad već bivši poslodavac joj ne da mira ni poslednji dan na poslu i Konroj pokušava da shvati za čime će toliko patiti.

Godine je provela u smirivanju strasti između nasrtljivih gostiju i devojaka koje su prinuđene da se oblače kao da imaju mušteriju na štajge, zapostavila je privatni život i vreme je posvetila spasavanju zaposlenih i rešavanju njihovih problema.

Film prati poslednji dan na poslu i totalni kolaps koji se događa nakon što Lusi napusti restoran.

Foto: Support the girls / Screenshot

Posao Lusi Konroj i način na koji se zaposleni oko nje ponašaju je najvernija replika svakog poslovnog okruženja. Previše ljudi, previše različitih karaktera. I dok se najveći broj korporativnog ološa vodi devizom – bolje da me se plaše, nego da me vole, Lusi se odlučila za drugu opcija.

Omiljena menadžerka u kraju štiti svoje devojke, iako njihovo ponašanje rezultira komičnim momentima i postupcima, ne trza se da napadne mušterije ako prekrše pravila ponašanja prema zaposlenima, spremna je da se odrekne novca ako će joj zaposleni biti srećniji i svakodnevno se suočava sa pogledima muškaraca koji se prema devojkama i njoj odnose kao da su ružne, debele i nebitne.

Narativ je konstruisan tako da prati jedan radni dan koji je slika i prilika svakog posla koji uključuje mnogo različitih ljudi. Strah od nadređenih, večito pitanje – da li meni sve ovo treba i kako da spasem živu glavu.

Prirodan humor filma koji nema isplaniran teatralan komičan momenat maestralno pliva tokom filma. Poput filma “Lady Bird” esencija nije na velikoj spoznaju glavnog lika, niti na obrtu, već kako savremeni život i borba za opstanak izgleda.

“Support the Girls” nema tendenciju da se dopadne širokim masama, ali njegov suptilni humor i veliko srce da se bori u modernoj kinematografiji zaslužuje aplauz.